Dvije godine su prošle od kada nije sa nama naš voljeni

ĐOKA

Vrijeme prolazi, ali bol i tuga za tobom ne mogu i ostaće vječna.
Naše poznanstvo je trajalo malo, ali je ostalo da te cijelog života pamtimo i o tebi sa ponosom pričamo da smo imali pravog i iskrenog prijatelja naše kuće.
Tvoj Lazo i Vukša te često pominju i kažu, đede mi smo najviše voljeli našeg ujaka Đoku, a i on je nas najviše volio.
On nas sada čuva sa neba.

Tvoj prijatelj IVO ŠOVRAN sa porodicom

Dana 4. septembra 2026. godine navršava se 40 dana od smrti našeg najmilijeg i najboljeg supruga, oca, djeda i svekra

SLOBA BRNOVIĆA

Dragi naš Caki,
Ne možemo vjerovati da nam se nećeš vratiti. Svaki naš dan ispunjen je mislima i pričama o Tebi. Tražimo Te jer Tvoje mjesto je među nama i nezamjenljivo je. Zahvalni smo Ti za svu pažnju, ljubav i brigu koju si nam pružao. Okupljanja više nijesu ista. Ništa više nije kao prije 26. jula.
Nastavićemo tamo gdje si Ti stao, onako kako bi Ti želio. Teško nam je, preteško. Ne vjerujemo u onu da vrijeme liječi sve, jer Tvoj odlazak ništa ne može izliječiti. Svaki dan nam je sve teži. Zaslužio si najljepše mjesto u raju, a mi ćemo živjeti sa vjerom da si uz nas i da nas dalje pratiš u svakom našem koraku i usmjeravaš kuda dalje.
Iza Tebe je bio težak period liječenja. Kada smo vjerovali da smo, svi zajedno, uspjeli i da si nakon liječenja u Turskoj dobio novu priliku za život, u svojoj zemlji nijesi imao pravovremenu i stručno pruženu medicinsku pomoć. Otišao si nam iznenada, onda kada smo vjerovali da pred Tobom ponovo stoje novi koraci, planovi i godine koje ćemo zajedno provesti sa porodicom za koju si bio neizmjerno vezan.
Zato nam je Tvoj odlazak još teži i još više boli.