SLAVKA ĐUROVIĆ

rođena Milonjić

Majko, Dobra, Plemenita. Danas se navršava pola godine od kada si preselila u nebesko carstvo.
Tuga ne prolazi, Vrijeme ne liječi ništa, Ostaju najljepša sjećanja, neponovljiva i ljubav koju ni smrt ne može uništiti.

Tvoje neutješne ćerke BILJA i LJILJA

BOJAN BOJIČIĆ

Nismo mnogo tražili od života ti i ja.
Dovoljna nam je bila naša ljubav, naša djeca, naš mali svijet nježnosti i pripadanja. Onda je jedan trenutak zauvijek srušio naš svijet. I dok vrijeme mjeri pola godine života bez tebe, ja još uvijek stojim zarobljena u tom trenutku velika ljubavi i patnjo moja.

Tvoja MAKA, BOGDAN i BOŽIDAR

BOJAN BOJIČIĆ

Batko moj, rano moja, Pola godine bez tebe, najtežih i najtužnijih 6 mjeseci u našim životima. Da im bar ima kraja… Da se bar mogu vratiti u taj 1. februar da ti dam pola svoga srca, pa da i dalje zajedno živimo našu sreću sa tvojom voljenom Marijom, mojim Markom i naše 4 najveće radosti.
Svakog trena si pred mojim očima, 32 godine ti i ja nerazdvojni, u svakom koraku, svakoj misli, sreći i tuzi. Nadam se da si znao i da sada znaš koliki bi me samo ponos i sreća preplavili kada me neko predstavi sa ‘Bojina sestra’, iako znamo i ti i ja, a i tvoji dobri drugovi ponajviše, da sam ti prvo bila brat pa sestra. Pomisao na to šta smo sve još zajedno trebali boli nepodnošljivo. Odnio si u nepovrat dio mene sa sobom, ali me ostavio bez izbora da se predam ovoj patnji, jer ko će pričati i učiti Taru, Bogdana, Mladena i Božidara o našoj bratskoj i sestrinskoj ljubavi. Sve ono što sam ti tog 1. februara obećala daje mi snagu da živim dan za danom, a kako, to samo ja znam. U inat zloj sudbini živjećeš sa nama dok dišemo. Čuvaj nas srećo naša.

Tvoja sestra TAMARA sa porodicom

BOJANE

Srećo naša,
1. avgusta 2022. je pola godine od kada si otišao, a nama sine vječnost. Preteško je živjeti bez tebe, skoro nemoguće. Vrijeme sine prolazi, a naša bol je sve jača. Kako pronaći snagu i nastaviti dalje, živote naš? Nekako se još nadamo da ceš se odnekuda pojaviti, da je ovo samo ružan san. Ni rijeke suza ne mogu da nam olakšaju bol koja steže u grudima. Budimo se i liježemo sa tobom u srcu i mislima, tu nam te niko nikada uzeti ne može. Ni na jedno pitanje odgovora nema, samo muk tišine i jauci srca naših. Svojim odlaskom odnio si naše srce i našu dušu, ali ostavio puno toga za svojih 35 godina koliko smo te imali. Ponosu majkin i diko tatina. Ostavio si nam Bogdana i Božidara koji nas svakoga dana podsjećaju na tebe i daju snagu da nastavimo da živimo.

Toga dana u 10h posjetićemo Bojanovu vječnu kuću.

Tvoji neutješni roditelji, majka NADA i otac BORO