Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Dana 02.11.2026. navršava se pola godine od smrti naše voljene mezimice

MARTINA BURIĆ
MARTINE Velibora BURIĆ

Šest mjeseci prođe od kako su se naši životi zauvijek promijenili, od kako je naše malo mezimče otišlo među anđele.
Imala si samo tri godine, a ostavila si neizmjernu ljubav i tugu koju vrijeme ne liječi.
Tata i mama te vole svakim otkucajem srca, a tvoja braća te čuvaju u svojim najljepšim uspomenama.
Zauvijek ćeš nedostajati svojim roditeljima, braći i cijeloj porodici.
Naše srce zauvijek čuva tvoje ime, a duša te traži u svakom novom danu...

Uža porodica će u nedjelju, 01.11.2026. godine, u 10 časova posjetiti njenu vječnu kuću.

Ožalošćene porodice BURIĆ i PEJOVIĆ

poslato: 31.10.2026.

Dragi naš

RAJKO KANKARAŠ
RACO

Vrijeme prolazi, a bol i tuga ostaju i rastu iz dana u dan.
Teško je prihvatiti da više nijesi tu.
Teško je zakucati na tvoja vrata znajući da nas više ne čeka tvoj osmjeh, lijepi glas i topao zagrljaj.
Teško je opisati i objasniti koliko nam fališ, koliko si voljen i koliko smo zahvalni što smo te imali.
Teško je svakodnevno odgovoriti na bezbroj pitanja gdje je đed „Racoman”.
Ali ne brini, nikad te nećemo zaboraviti i, koliko god da je teško, uvijek ćemo sa ponosom o tebi pričati i rado te se sjećati.

BILJANA, KOMNEN, VASILIJE, DANILO i NIKOLINA

poslato: 31.10.2026.

Godina prodje a bol za tobom ne prolazi

MILKA MANDIĆ
MILKA MANDIĆ

Kažu da vrijeme ublaži bol, ali mene je naučilo samo kako da živim sa prazninom koju si ostavila.
Nedostaješ mi u svakoj radosti koju nemam s kim da podijelim, u svakoj tuzi kada mi trebaš, u svakom danu kada bih samo poželjela da te zagrlim i kažem ti koliko te volim.
Godina bez tebe nije godina - to je 365 dana u kojima sam te tražila u mislima, u snovima, u uspomenama i u svakom kutku svog srca.
Bila si moja blaga luka, moja snaga i moj dom.
Da mogu još samo jednom da te zagrlim, majko... samo jednom da naslonim glavu na tvoje rame i čujem kako mi kažeš da će sve biti dobro. Ali sada mi ostaje samo da te grlim u mislima, da ti pričam u tišini i da te tražim među zvijezdama.
Najviše boli što više nikada neću moći da ti kažem: „Mama, nedostaješ mi,“
što sam ostala bez osobe kojoj sam uvijek mogla da budem samo kćerka.
Volim te, majko, do posljednjeg mog daha.

Tvoja DANKA

poslato: 31.10.2026.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend