Navršava se godina dana dragom bratu
Od kada nijesi među nama sve nas veća tuga slama.
Nema bratskog zagrljaja, nema toplog osjećaja.
Nikad nijesi odmorio da bi đecu usrećio, svakom svome dobro učinio.
Sad počivaj i odmori da te rana manje boli,
rano moja bez lijeka, da ti patim dovijeka.
Tvoja neutješna sestra MILENA BULATOVIĆ sa porodicom
poslato: 22.11.2025.
Babuškice moja, svake noći pogledam u nebo i pronađem onu jednu zvijezdu koja mi izgleda kao ti. Vjerujem da me gledaš odozgo i da si ponosna na moje petice. Nedostaješ mi, ali te nosim u srcu. Volim te beskrajno.
Unuka NORA
poslato: 22.11.2025.
Danas je tužnih 40 dana
Nedostaješ svakog trenutka. I dalje te zamišljamo kako tiho ulaziš u kuću. Znamo da si našla svoj mir i da te više ništa ne boli. Volimo te zauvijek.
TVOJA PORODICA
poslato: 22.11.2025.
Tri godine su otkad si zauvijek zaspao
Nebo te čuva a anđeli grle, anđele NAŠ.
Dani bez tebe sve tiši su, prazniji i teži.
Tugu za tobom vrijeme ne liječi, pogledima te svuda tražimo a u našim srcima
živiš zauvijek.
Nema tih suza kojima te možemo oplakati, niti vremena sa kojim te možemo
zaboraviti, naš TADO.
TVOJA PORODICA
poslato: 22.11.2025.
Dvije godine su od smrti našeg voljenog
Vrijeme prolazi, ali tuga i sjećanje ostaju.
Danas te se s ljubavlju sjećamo.
Tvoja porodica ĐURIĆ
poslato: 22.11.2025.
Dana 28.11.2025. navršava se godinu tužnih dana od kada nije sa nama naša
Prošla je godina od kada te nema, a nama i dalje svako jutro počinje sa tobom a noći traju vječno.
Sve je na svom mjestu, kuća je ista, ali tišina drugačije odzvanja a svaka stvar čuva sjećanje na tebe, tvoj dodir i tvoj miris.
Vrijeme liječi.... samo postoje rane koje se ne zatvaraju nego nauče da bole u tišini.
Nedostaješ svakog dana, u svakom razgovoru koji želimo da ti ispričamo, u svakoj sitnici koja nas podsjeti na tebe. U glavi su nizovi nedorečenog.
Dio nas je otišao s tobom tog dana.
Fališ nam... mnogo nam fališ.
A često pomislimo da si tu... u šumu vjetra, u svjetlosti kroz prozor, u snu koji kratko traje ali donese mali mir i toplinu sjećanja.
Počivaj u miru naša voljena. Neka tvoja duša bude lagana kao jutarnja magla, a naša srca će te zauvijek čuvati, dok se opet ne sretnemo tamo gdje nema rastanka.
U nedelju, 23.11.2025. u krugu porodice posjetićemo tvoju vječnu kuću.
Tvoji najmiliji: ŽELJKO, LUKA, ANĐELA i ANDREA VUKČEVIĆ
poslato: 22.11.2025.
Dana 28.11.2025. navršava se godina dana od smrti naše voljene majke
Možda nekad, hodajući na prste na oblacima nečujno dođeš da nas obiđeš a nečujno odeš, kao što si i živjela.
I evo godina dana zgučila se na list papira.
Ne dozvoljavamo ćutnji da proguta ono što si bila,
ni vjetru da raznese tužne note do nebeskih sila.
Ljubav koja ne prestaje, samo mijenja oblik iz glasa u vjetar, iz duše u stih.
Majko, počivaj u nebeskom Carstvu i neka tvoja dobra duša nađe mir.
Tvoja djeca: LUKA, ANĐELA i ANDREA
poslato: 22.11.2025.
Godina dana je od smrti moje voljene sestre
Sanja sestro, kako da prihvatim da te nema među nama... godina prođe, a ja i dalje ne vjerujem da je ovo istina.
Nedostaješ mi svakodnevno, naši razgovori, sve ono samo što smo mi znale.
Ostavila si me da tugujem za tobom, nije trebalo da bude ovako, nije...
Sestro moja, rano moja.
Tvoja sestra JASNA VUKAŠINOVIĆ sa porodicom
poslato: 22.11.2025.
Navršava se godina dana od smrti naše voljene
Sanja, prođe duga i teška godina.
Tvoj iznenadni odlazak ostavio je veliki trag u našim životima.
Nedostaješ u svakom trenutku, u svakoj misli, u suzama koje krijemo jedni od drugih.
Počivaj u miru, a mi nekako moramo dalje.
OŽALOŠĆENA PORODICA
BAUKOVIĆ
poslato: 22.11.2025.
Godina je iza nas, godina tuge, tišine i bola.
Svakog dana se okrećem, da li ćeš doći, da li ću čuti tvoj glas.
Mnogo mi fališ, izgubila sam veliku podršku, veliku snagu, veliki oslonac.
Često me za tebe pita tvoj Đinđur, mnogo joj nedostaješ.
Bez tebe je svaki trenutak prazniji a dan teži.
Nedostaješ mi više nego što riječi mogu opisati.
Počivaj u miru, nek te čuvaju anđeli nebeski.
Voli te sestra DANIJELA, zet MARKO i sestrična ĐURĐINA PEJOVIĆ
poslato: 22.11.2025.
