Dragi BEGO,

Prošla je godina otkako nijesi sa nama.
Nedostaje tvoj osmijeh, tvoje tople riječi i šale kojima si unosio radost u svaki dan.
Nedostaje sve ono što si bio; oslonac, podrška i čovjek na koga smo bili i ostali neizmjerno ponosni.
Čuvamo te u srcu i s ljubavlju se sjećamo svakog trenutka s tobom.
Zauvijek ostaješ dio nas.

Tvoji SENKA, IVANA, JELENA, NIKOLA, ANASTAZIJA i unučad JOVANA, MILICA, TIJANA, ĐINA, ANĐA i NOVAK

Tri godine su od kada nije sa nama naša voljena supruga, majka, svekrva i baba

MILIJANA ZLATIČANIN

Ako je tvoj život morao stati, sjećanja na tebe, tvoj lik, tvoju toplina, osmijeh i zagrljaj nećemo zaboraviti.
Neka te u tišini vječnog mira prati naša ljubav jača od vremena i zaborava, a neka ti naše suze ne remete mir.
Milijana naša, dok živimo živjećeš u našim srcima voljena i nezaboravljena.

Neka te anđeli čuvaju.

Tvoji: MINJO, IGOR, DEJAN, MAJA, DEJANA i MILUTIN

Dana 27. XI 2025. godine navršava se četrdeset dana od smrti našeg voljenog

VELIMIRA Jezdimira VLAHOVIĆA

Tužno je i neutješno sjećanje na onaj dan rastanka sa tobom, kada si otišao na vječni počinak.
Neka tvoja dobra duša počiva u miru.

Ovom prilikom porodica najtoplije zahvaljuje:
ljekaru Slaviši Peruničiću, doktorici Seleni Kenić, medicinskoj sestri Nataliji Popović i patronažnom tehničaru Acu.

Neizmjerno hvala komšijama, rođacima, kumovima i prijateljima koji su nam lično i putem telegrama izjavili saučešće.

Hvala lelekačima i tužbalicama koji su na tradicionalan način obilježili odlazak našeg Velimira.

U ime četrdesetodnevnog pomena porodica će dati prilog za crkvu i kapelu na Mijoljicu.

Supruga SLAVICA, kćerka DRAGANA, sin ALEKSANDAR VLAHOVIĆ

MILEVA KEKOVIĆ

Majko moja…
Danas su dvije godine otkako te nema, a ja još uvijek svaki dan živim kao da ćeš se pojaviti na vratima, da ćeš me pogledati onim svojim blagim očima i reći: ‘Što je, Tatjana?’
Znam da te nema, ali nekako mi se čini da si svuda oko mene. U svakoj jutarnjoj kafi, u svakom trenutku kad se nasmijem, u svakoj mojoj brizi… Jer ti si bila to – moj mir, moj oslonac, moj dom.
Uvijek si bila prava dama. Uvijek sređena, uredna, sa frizurom koja je bila tvoj znak, tvoja elegancija, tvoja snaga. Tako si i živjela — dostojanstveno, ponosno, čisto srcem. Bila si primjer, majko… i meni i svima koji su te poznavali.
Neko kaže da vrijeme liječi. Meni ne. Meni samo pokazuje koliko si bila velika, koliko si bila jaka, koliko si svojim rukama držala sve nas, i kad niko to nije znao. Mnogo puta se uhvatim da ti govorim u sebi, da te pitam za savjet… a onda se sjetim da odgovaraš samo tišinom, ali ta tišina kao da nosi tvoju ljubav.
Fališ mi, majko. Fali mi tvoj glas, tvoj osmijeh, tvoj savjet… fali mi i ono tvoje ‘Tatjana.’ Taj tvoj glas mi odzvanja u duši, kao da je tu negdje, iza leđa. Sve bih dala da te još jednom zagrlim, da ti kažem koliko te volim, koliko si bila sve u mom životu.
Danas ne plačem jer te nema, danas plačem jer sam imala sreću da baš ti budeš moja majka.
Počivaj u miru, majko moja… i čuvaj nas, kao što si nas uvijek čuvala.

Tvoja TATJANA sa porodicom

Дана 28.11.2025. петак, навршава се четрдесет дана од смрти нашег вољеног

СТАНКА ПАПОВИЋА

Тога дана у 11 часова одржаће се парастос на Новом гробљу у Будви.

ПОРОДИЦА