Navršava se 40 tužnih dana od kada nije sa nama naš voljeni

MILOŠ Dimitrija BRAJOVIĆ

Otišao je tiho i dostojanstveno kao što je i živio.
Voljen od porodice, poštovan od prijatelja i cijenjen od ljudi zbog njegove riječi, poštenja i spremnosti da uvijek pomogne.
Ostaće naša vječna rana, ponos i najljepše sjećanje.

Želimo da uputimo najdublje riječi zahvalnosti rodbini, komšijama, kumovima, prijateljima i svim dragim ljudima koji su u trenucima naše najveće tuge bili uz nas.
Hvala na izrazima saučešća, upućenim toplim riječima utjehe, donijetom cvijeću i suzama koje su pokazale koliko je bio cijenjen i voljen.

Obavještavamo da će se četrdesetodnevni pomen održati u subotu, 26.09.2026. godine u 10 časova na mjesnom groblju Jelenak.

TVOJA PORODICA

40 najtežih i najtiših dana od kada nije sa nama naš voljeni suprug i otac

MILOŠ Dimitrija BRAJOVIĆ

Sunce naše obasjano tugom.
Teško je pronaći riječi koje mogu opisati svu ovu bol i prazninu koju si ostavio za sobom.
Bio si naš oslonac, naša snaga, svjetlost koja nam je pokazivala put i toplina koja nas je grijala. Zato si i ostao naše sunce, ono koje nikada neće zaći u našim srcima. Mjeseci koje smo proveli uz tvoju postelju, dok smo gledali kako ti snaga kopni, bili su najteži i najsvjetliji dani naše ljubavi prema tebi. Borili smo se zajedno da što duže ostaneš sa nama. Bili smo tu da ti uzvratimo bar mrvu one pažnje i sigurnosti koju si ti nama nesebično pružao cijelog života. Ti dugi dani i noći bdenja povezali su nas zauvijek nitima koje ni smrt ne može da prekine.
Sada, kada tvog glasa više nema i kada je tvoja postelja ostala prazna, ostaje nam ponos što smo te imali i što smo bili tvoji.

Hvala ti za sve što si radio za nas, za ogromnu ljubav, za ruku koju si nam držao do samog kraja.
Hvala ti što si bio najbolji suprug i otac na svijetu.

Tvoji: JAGLIKA, DRAGAN, MILANKA, BRANKA i NATAŠA

Šest je mjeseci od tragične smrti

ŽARKA MINIĆA

Bio si naš oslonac, naše svijetlo i naša nada.
Hvala ti za sve.

U subotu, 26.09. u 10 časova porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću, okititi cvijećem i zaliti suzama.

Tuguju i tugovaće za tobom zauvijek

otac MIJO, majka GOCA, brat BRANKO, sestra JELENA, supruga ALEKSANDRA i kćerka KATARINA

NAŠEM

ŽARKU - ŽAKI 🕊

Šest mjeseci je prošlo od dana kada nam je život podijeljen na ono prije i poslije tebe.
Otišao si ti, a sa tobom je otišao i dio svakoga od nas. Od kako te nema, naša kuća više nije ista. Ovih šest mjeseci prošli smo kroz najteže dane koje jedna porodica može doživjeti. Bilo je trenutaka kada nismo znali kako ćemo izdržati još jedan dan. Ostala je tišina tamo gdje je nekada bio tvoj glas, praznina tamo gdje si ti pripadao i bol koju kao porodica svakoga dana nosimo zajedno.
Nedostaješ nam u svemu.
U kući. Za stolom. U svakom razgovoru.
U svakom porodičnom okupljanju.
U svakom običnom danu.
Žaka naš, možda te više ne možemo zagrliti, čuti i vidjeti, ali ono što si bio našoj porodici niko nam ne može oduzeti. Bio si nas sin, naš brat, naš blizanac, naš dio života. Vrijeme će prolaziti, ali mi ćemo te nositi sa sobom kroz svaki naredni dan. I dok god nas bude, biće i tebe u nama. Ne postoji "navikavanje" na život bez tebe. Samo učimo da živimo sa ljubavlju i tugom koju si nam ostavio.

Volimo te, naš Žaka.
Nedostaješ nam više nego što riječi mogu reći.
Počivaj u miru, naš najvoljeniji.

Tvoja porodica - otac, majka, brat i sestra

Mom bratu blizancu

ŽARKU-ŽAKI

Pola godine pokušavam da pronađem riječi za bol koju nosim, ali takve riječi ne postoje. Postoje samo suze, uspomene i ogromna praznina koja je ostala onog dana kada si otišao. Postojali smo ja i ti od prvog dana. Dva brata. Dva blizanca. Jedno djetinjstvo, jedan život koji smo zajedno gradili i ljubav koju nismo morali dokazivati. Naša ljubav je bila čista i nikad nije imala računicu. Nismo jedan drugom bili braća zbog krvi samo - bili smo braća dušom. Bez interesa, bez uslova, bez pitanja. Kad je trebalo, ti bi za mene dao sve. Bio si brat koji je ginuo za svog brata. Takav si bio, Žaka. Imao si srce koje je bilo veće od ovog svijeta. Bio si spreman dati sebe svakome kome je trebalo. Krv bi dao čovjeku kojeg možda nikada nisi ni poznavao, samo da mu spasiš život. Može ovaj život trajati još hiljadu godina, mogu kroz njega proći milioni ljudi - ali imao si dušu kakvu ovaj svijet rijetko dobije. Od kada te nema, ni ja više nisam isti, nešto se u meni zauvijek ugasilo. Ljudi vide da živim, razgovaram, hodam... ali samo ja znam koliko je mene otišlo sa tobom. Nisam srećan otkako sam te izgubio. Tražim svjetlo, pokušavam izaći iz ovog tunela, ali još ga ne vidim. Možda će trebati mnogo vremena. Ali nosiću te sa sobom dok god budem živio jer u meni postoji mjesto koje je ostalo zauvijek prazno i koje će zauvjek nositi tvoje ime.

ŽARKO MINIĆ

Pola godine je od kad nisi sa nama, a u svemu našem si prisutan.
Šta to vrijeme liječi, i dalje nam nije jasno?!
Kad svane novi dan i dječija graja nas okruži, na trenutak se poradujemo životu sve dok opet ne shvatimo da te nema. Tada nam se srce ponovo slomi.
U svakom si mom dahu i molitvi.
Neka nam do novog susreta tvoj osmijeh bude svetionik.

Čekaj me negdje gdje nema rastanaka, brate moj!

Tvoja sestra JELENA sa porodicom