Našem sinu
ŽELJKU ĆETKOVIĆU
Prošlo je šest tužnih i bolnih mjeseci otkako si nas napustio, RANO NAŠA!
Ne možemo prihvatiti surovost sudbine punu tuge, bola i očaja za tobom Željko.
Ali ono što nam daje snagu jesu tvoja djeca. Gledajući njih vidimo tebe. To je naša dužnost, ali i naša velika ljubav.
Ne brini sine, čuvamo ih, volimo i vodimo kroz život.
A ti si sa nama u mislima svakog trena našeg života dok god dišemo.
Istina je teška, riječi malo a bol prevelika.
Počivaj u miru
Tvoji roditelji
BEKO i LUCIJA
