Pola godine je od kad sam izgubila mog brata

BOBANA MALOVIĆA

Kažu vrijeme liječi, ali ja živim dokaz da vrijeme nauči čovjeka da sakrije krik.
Kada si otišao...nije puklo samo srce.
Puklo je nešto mnogo dublje, pukla je osovina mog postojanja.
Polovina mene nestala je s tobom.
Polovina koju neću nikad povratiti na ovom svijetu.
Ali znam da negdje postoji trenutak u kojem ćemo se ponovo sresti i tada će se vratiti sve što je polomljeno.
Do tada, brate moj živim sa polovinom duše i cijelom ljubavlju.

Tvoja NINA

Četrdeset je dana od kada je prestalo da kuca srce naše voljene

TATJANE - TANJE ČAĐENOVIĆ

Kada dvadeset godina gradiš dom, porodicu, ljubav i sreću nadajući se da ćemo starost i unučiće dočekati zajedno, a onda se sve sruši kao kula od karata. To je bol koju je teško objasniti, bol koja kida srce i dušu.
Nedostaješ nam svakog trenutka, minuta, sata, noći i jutra. Djeca te sanjaju noćima i pričaju ujutru kako su majku grlili i ljubili i do rano u zoru šetali sa njom. Ja spavam na tvojoj strani kreveta, i dalje te držim za ruku da ne brineš, i dalje ću ostati budan i čuvati te dok ne zaspiš.
Imam i jednu molbu za tebe, budi uz mene i daj mi snagu kada Nikolu budem ženio, a Kseniju pratio do oltara, jer sam ja to malo drugačije zamišljao. Ne brini, izvešću djecu na pravi put i učiti ih da budu časni kakva je bila i njihova majka. Čuvamo te i držimo tamo gdje te niko ne može dodirnuti, u dubini naše duše.
Hvala ti na bezuslovnoj ljubavi koju si nam pružala.

U subotu, 01.08.2026. godine u 9 časova, u krugu najuže porodice će se obaviti četrdesetodnevni pomen. Porodica će uplatiti donaciju djeci oboljeloj od onkoloških bolesti.

Tvoji: SAŠA, NIKOLA i KSENIJA

Dana 05. avgusta 2026. navršavaju se dvije godine od prerane smrti naše voljene

NATAŠE-NADE RADONJIĆ

Dvije godine su prošle kao tren, ali ni jedan dan ne prolazi bez sjećanja na tebe.
Nedostaje nam tvoj glas, tvoj zagrljaj i tvoja podrška.
Živiš u svakoj našoj suzi, priči i uspomeni.

U neđelju 02. avgusta 2026. godine u 09 časova ćemo posjetiti njenu vječnu kuću na Novom groblju u Podgorici.

Ožalošćena porodica RADONJIĆ i PEJOVIĆ

6 mjeseci od smrti moje majke

DRAGE J. PERKOVIĆ

Draga naša majko, baba i prababa.
Prođe 6 mjeseci od tvog odlaska na vječni put, ali prisustvo tvoje vedre duše ostaće zauvijek među nama. Ostavila si neizbrisiv trag u našim životima.
Dan rastanka sa tobom, tvojim pogledom si nam rekla sve, da si srećna što smo svi pored tebe a tužni zbog vječnog rastanka, ali mi oživljavamo uspomene na tebe svakog dana. Bez tvog fizičkog prisustva ostala je ogromna praznina.
Hvala ti na svemu posebno na privilegiji što možemo sa ponosom da kažemo ko nam je bila majka, baba i prababa.
Majko moja, sad si u nebeskom Carstvu među anđelima, gdje nema bola ni patnje samo mir.
Neka ti moje suze ne remete mir, a mi ćemo se moliti gospodu za tvoj vječni život.
Neka tvoja čestita duša počiva u miru a nama ostaje da ti se sa ponosom sjećamo i čuvamo od zaborava.

Tvoja kćerka LjILjA, zet MINDA, unučad IVAN, JELENA i MILOŠ, praunučad JOVAN,MARINA, EVA, MATIA i TOMA

TUŽNO SJEĆANJE NA SVOJE NAJBLIŽE

MARKOVIĆ T. ZARIJA

31.07.2004.-31.07.2026.

MARKOVIĆ Z. VUKOSAVA

22.09.2020.-2026.

MARKOVIĆ Z. MOMIR

11.05.1992.-2026.

RADOVIĆ Š. DRAGICA

26.08.2016.-2026.

Sin i brat DRAGAN MARKOVIĆ sa porodicom