Četrdeset dana bez tebe moj voljeni brate

ŽARKO

I dalje ne vjerujem da te nema. Otišao si bez riječi, ali si ostavio neizbrisiv trag i tišinu koja boli svakog dana. Kao moj brat blizanac, bio si moj najbliži-dio mene koji se ne može zamijeniti. Bio si neko ko me razumio bez riječi, neko bez koga je sve drugačije. S tobom sam dijelio sve, i radost i tugu, i zato je ova praznina još veća.
Nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj misli, u svakom trenutku kada poželim da te pozovem i podijelim nešto s tobom. Teško je prihvatiti da nisi više tu, da nema tvog glasa, tvog osmjeha, o kojem pričaju pa čak i oni koji su te znali 24 sata. Sada živim sa uspomenama na nas-na djetinjstvo, smijeh i sve trenutke koje smo dijelili. To je ono što me drži i što te čuva živim u meni.
Brat si mi bio, ali i pola moje duše. Otišao si, ali ja te nosim u sebi zauvijek. Nedostaješ svakog dana, u svemu što radim i u svemu što jesam.
Zauvijek ćeš živjeti u mom srcu i mojim mislima.
Pola mene je otišlo s tobom. Druga polovina živi da te pamti.

Počivaj u miru brate moj
TVOJ BRAT BRANKO

Prošle su dvije godine od kada sa nama nije naša mama, baka i supruga

NEVENKA KULIDŽAN

1953.-2024.

Najdraža Neni, nedostaješ nam svakog dana, tvoja blagost, osmijeh, briga i toplina koja je značila dom.
Neka ti mir donese naša nepresušna ljubav i uvjerenje da smo dobro.
Volimo te zauvijek!

TVOJA PORODICA

Prođe godina duga od preranog i iznenadnog odlaska našega

RADINKA - ČOKIJA Milovog ČVOROVIĆA

Prošlo je 365 dana od svakodnevne navike đe si Milijana, đe si Vakuline što pada veoma teško.
Kažu ljudi pa šta to je samo komšija, ali ti si bio više od komšije, prijatelj, brat, bio si član porodice u svakom trenutku, u dobru i lošim trenucima, bio si na pravom mjestu.
Prođe i ovih 365 dana, ali malo koji dan da te ne pomonemo, ali proći će i još mnogo dana i godina gdje ćeš biti vazda rado pominjan, jer tvoja dobrota se ne može zaboraviti.
Odmaraj u tvoju Župu kojoj si vazda odlazio radosno i željno, a mi čuvamo uspomemu na tebe dok budmo tu jer si to zaslužio.

Porodica pok. GOJKA KOVAČEVIĆA

RADINKO - ČOKI ČVOROVIĆ

Čoki naš,
"Godina prođe, ali dan nikako."
Vrijeme ne liječi, samo nas uči da živimo sa bolom koji razara dušu.
Bio si naš oslonac, naša sigurnost, naš svijet. Sa tobom smo bili najvoljeniji na svijetu…
Bez tebe, ostala je tišina koja boli i praznina koja nikada neće nestati.
Nedostaješ nam u svemu - u svakom jutru, svakoj noći, svakom našem osmijehu koji više nije isti.

Volimo te beskrajno i zauvijek ćemo za tobom tugovati.

MIRA, NOVICA, LUKA, MARTINA i MILOŠ