Сјећање на драге родитеље

БРАНКО
ЗЕЧЕВИЋ

2010-2025.

МИЛОСАВА
ЗЕЧЕВИЋ

2024-2025.

Живите у нашим срцима и сјећању.

Ваше ћерке

Sjećanje na oca i majku

ANTO
MAROVIĆ

SLOBODANKA
MAROVIĆ

S neizmjernom tugom, ali i ponosom koji nosim u srcu, prisjećam se tebe voljeni oče i voljena majko, dvoje ljudi čija je ljubav oblikovala moj život i ostavila trag koji ne može izblijediti. Otišli ste tiho, onako kako ste i živjeli, ali prostor koji ste ispunjavali svojom dobrotom i toplinom ostao je zauvijek obasjan vašim prisustvom.
Danas, dok se sjećam vas roditelja, osjećam kako se uspomene pretvaraju u toplo mjesto u srcu, mjesto u kojem ste još uvijek zajedno, baš onako kako ste uvijek bili.
Rijetko se na ovome svijetu sretnu dvije duše koje se tako potpuno nadopunjuju, koje žive jedno za drugo, koje ne idu nikuda bez onog drugog. A oni su bili upravo to jedno drugome oslonac, snaga, ljubav i dom. Otac snaga koja je sve držala uspravno, moj kompas, a majka toplina našeg doma, moj ratnik. Za mene, oni nisu samo roditelji, oni su svetinje moje.
Pošaljite mi snage kada mi ponestane, pošaljite mi mir kad srce zaboli. A ja vam šaljem ljubav onu istu koju ste mi dali, samo još veću.

Vaša kćerka KATARINA MALJEVIĆ

SLOBODANKA MAROVIĆ

04.12. danas, dvije godine otkako je moja majka otišla na neko mirnije mjesto, prisjećam se svega što je činilo nju moju Vilu. Tako sam je zvala, i nije bez razloga bila je tiha snaga mojeg doma, žena koja je sa nevjerovatnom ljubavlju i posvećenošću držala sve oko sebe na okupu. Njene ruke, njene misli, njena briga sve je to bilo utkano u svaki dan našeg života.
Svako jutro počinjalo je njenom toplinom. Naše jutarnje kafe bile su više od navike bile su ritual, vrijeme u kojem je sve drugo moglo da stane, samo da ostane to zajedničko, kratko, ali dragocjeno parče dana. Ta jutra danas bole, ali istovremeno i griju. Danas palim svijeću ne radi sjećanja na tvoj odlazak, nego da zasvijetli uspomena na sve svjetlo koje si unijela u naš život. Da zahvalim za nesebičnu ljubav, za beskrajnu brigu, za mir koji si unosila u naš dom, za sve nevidljive žrtve koje si davala. Da zahvalim što si bila upravo takva kakva jesi moja Vila, naša čuvarica, srce naše kuće. Ti si moja mjera, moj uzor, moj korijen.
I znaj, gdje god da si voljena si. Danas, juče, sutra, uvijek i zauvijek.

Tvoja ćerka KATARINA MALJEVIĆ sa porodicom