Četrdeset dana bez tebe moj voljeni brate
ŽARKO
I dalje ne vjerujem da te nema. Otišao si bez riječi, ali si ostavio neizbrisiv trag i tišinu koja boli svakog dana. Kao moj brat blizanac, bio si moj najbliži-dio mene koji se ne može zamijeniti. Bio si neko ko me razumio bez riječi, neko bez koga je sve drugačije. S tobom sam dijelio sve, i radost i tugu, i zato je ova praznina još veća.
Nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj misli, u svakom trenutku kada poželim da te pozovem i podijelim nešto s tobom. Teško je prihvatiti da nisi više tu, da nema tvog glasa, tvog osmjeha, o kojem pričaju pa čak i oni koji su te znali 24 sata. Sada živim sa uspomenama na nas-na djetinjstvo, smijeh i sve trenutke koje smo dijelili. To je ono što me drži i što te čuva živim u meni.
Brat si mi bio, ali i pola moje duše. Otišao si, ali ja te nosim u sebi zauvijek. Nedostaješ svakog dana, u svemu što radim i u svemu što jesam.
Zauvijek ćeš živjeti u mom srcu i mojim mislima.
Pola mene je otišlo s tobom. Druga polovina živi da te pamti.
Počivaj u miru brate moj
TVOJ BRAT BRANKO