Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog supruga i oca

VOJINA Nikole KOSOVIĆA

Četrdeset dana je prošlo otkako si otišao, a nama je i dalje teško povjerovati da te više nećemo vidjeti, zagrliti i osjetiti sigurnost koju si nam pružao.
Bio si naš dom, naša sigurnost i naša snaga.
Kao suprug, otac i čovjek cijeli svoj život, nesebično si davao nama. Brinuo si o svojoj porodici, stvarao za nas i uvijek želio da nam bude dobro.
Hvala ti za svaki dan koji si nam podario, za svu ljubav, brigu, žrtvu i sigurnost koju si nam pružao. Hvala ti što si nam bio oslonac i što si nas svojim životom učio pravim vrijednostima.
Tvoja ljubav i sve što si nam ostavio, živjeće u nama dok god živimo.
Nedostajaćeš nam više nego što riječi mogu reći.
Zauvijek ćemo te voljeti, zauvijek ćemo ti biti zahvalni i zauvijek ćemo biti ponosni što smo bili tvoji.

U nedelju, 13. septembra u 10 časova posjetićemo tvoju vječnu kuću, u krugu uže porodice.

TVOJA SUPRUGA, ĆERKA i SIN

Voljenom đedu

MIODRAGU ĆETKOVIĆU

Proletjele su dvije decenije otkako nisi sa nama, ali sjećanje na tebe i tvoje bezbrižno krilo u kojem si me čuvao dok sam bila mala ostaje zauvijek živo.
Mnogo mi nedostaješ u svemu što je život donio za ovih dvadeset godina.
I dalje si moja omiljena tema i dio svakog mog dana, a danas tvoju dobrotu oživljavam kroz priče svojoj ćerki, ponosna što u njenom odrastanju živi dio tebe.
Čuvam te od zaborava, vječno zahvalna za sve što si bio i ostao u mom životu.

Tvoja unuka TEA

Voljeni đede

MIODRAG ĆETKOVIĆ

Dvadeset godina je prošlo, a tvoj lik, osmijeh i dobrota i dalje žive u mom srcu.
Bio si moj najbolji i najdivniji đed, moja sigurnost, moja radost i jedna od najljepših uspomena mog djetinstva.
Uvijek si mi s ljubavlju brao smokve i donosio ih meni. Od kada te nema, smokve više ne jedem ...jer nijedna više nema ukus kao one koje si ti brao. U njima mi nedostaješ ti, tvoje ruke i ljubav kojom si ih davao.
Dvadest godina bez tvog zagrljaja, a ipak nijedan dan bez uspomene na tebe.
Vrijeme prolazi, ali ljubav prema tebi ne prolazi nikada.

Počivaj u miru moj najdraži đede.

Tvoja ujuka MILICA

Dragom đedu

MIODRAGU ĆETKOVIĆU

Imala sam samo četiri godine kada si sklopio oči, premala da shvatim koliki dio mog srca odlazi sa tobom. Danas poslije dvadeset godina, ne sjećam se tvog glasa, ali u sebe nosim tvoju krv, tvoj lik u pričama i toplinu za koju znam da si mi je ostavio.

Nisi stigao da me gledaš kako odrastam, ali ja odrastam znajući ko si bio.

Voli te tvoja unuka ANJA, zauvijek

TATA

Odavno nijesam izgovorila riječ "tata" a tako mi nedostaje da je izgovorim i da znam da si tu.
Dvadeset godina je prošlo, a nijedan dan da ne pomislim na tebe, da te ne potražim u mislima za neki prećutni savjet, za tvoj zagrljaj i osjećaj da će sve biti dobro.
Bio si moj oslonac, moja sigurnost i moja snaga.
Od kad te nema, ništa nije isto. Vrijeme prolazi ali ljubav i čežnja ne prestaju. I dalje te tražim u svojim najbitnijim trenucima i patim za tobom u tišini.

Nedostaješ mi, tata.

Zauvijek tvoja ćerka DRAŽENKA

Voljenom ocu

DIMITRIJU-DRAGU ILIĆU

Dvije godine prođoše od kako si otišao na neko bolje mjesto, a meni se i dalje čini da ću čuti tvoj glas, vidjeti tvoj osmjeh i osjetiti tvoj zagrljaj.
Vrijeme prolazi ali moja ljubav i tuga za tobom ne blijede.
Nosim te u svakom svom danu, svakoj misli, uspomeni i srcu gdje ćeš zauvjek imati posebno mjesto.
Nedostaješ mi za svaki važan trenutak, razgovor, savjet i za sve ono što bih danas poželjela da ti kažem.
Tvoj život i dobrota nisu nestali tvojim odlaskom, živiš u pričama koje pričam o tebi.
Nastavljam tvojim stopama hrabro, ponosno sa ljubavlju u srcu.

Voli te i čuva od zaborava tvoja Nane!

Tvoja ćerka ALEKSANDRA MIHAILOVIĆ

Voljenom ocu

DIMITRIJU-DRAGU ILIĆU

Tata kako dalje bez tebe?
Dvije godine prolaze, ali još uvijek ne mogu da prihvatim da te nema.
Nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj važnoj odluci i u svakom trenutku kada poželim da čujem tvoj glas i tvoj savjet.
Ostavio si iza tebe veliku prazninu i teret koji nije lako nositi.
Trudim se da budem jak, baš onako kako bi ti želio, ali postoje dani kad mi samo jedno treba - da si tu.
Tata, život ide dalje, ali bez tebe ništa više nije isto.
Čuvam te u srcu, ponosim se tobom i voljeću te dok god živim.

Nedostaješ mi tata. Zauvijek.

Tvoj VESKO

Voljenom ocu

DIMITRIJU ILIĆU

Dan za danom ide, a ni jedan bez sjećanja na tebe i tvoju plemenitu dušu.
I nakon dvije godine ti si i dalje tu.
Vrijeme je odnijelo dane ali nije moglo odnijeti tebe.
Ostao si u našim uspomenama, u neizgovorenim riječima, u svemu što jesmo.
Neke ljubavi ne poznaju kraj, samo se pretvore u tišinu koja zauvijek boli. Meni ostaje da te čuvam u svojim mislima, molitvama i uspomenama.

Volim te i čuvam od zaborava.

Ćerka BOJANA

Dragom suprugu

DIMITRIJU-DRAGU ILIĆU

Kako ići dalje bez tebe ... Dvije godine prođoše, ali još uvijek tražim način da prihvatim da te nema.
Kažu da život mora da ide dalje... Ide, ali nije isti.
Ustajem svakog jutra, živim, smijem se ponekad, ali u meni uvijek postoji jedno prazno mjesto koje pripada samo tebi.
Ne idem dalje zato što sam te zaboravila, već zato što moram da živim sa svime što si mi ostavio - ljubavlju, uspomenama i godinama koje smo zajedno proveli.
Možda vrijeme nauči srce da manje boli, ali nikad neću naučiti dušu da zaboravi.
Počivaj u miru, dok god živim, dio mene će živjeti sa tobom.

Nedostaješ mi svakog dana.

Tvoja supruga ŠAĆA