MIHAILO ŠĆEPANOVIĆ
Danas, dok cijeli svijet slavi Vaskrs, dok djeca lome jaja i osmjesi se šire
livadama, moje srce je tiho, slomljeno i puno tebe. I ne postoji trenutak da mi
nisi u mislima.
Znam da sada negdje gore i ti slaviš, na mjestu gdje nema bola, gdje postoji
samo svjetlost. Ali ovdje, bez tebe, praznina odzvanja jače od svih zvona. Nosim
te u sebi, kroz svaki korak i dok slavim život, slavim tebe-onakvog kakvog sam te
voljela i kakvog ću te zauvijek voljeti.
Danas, kad se slavi Vaskrs, svi pričaju o životu, o nadi, o pobjedi nad smrću.
A ja gledam tvoje lice na ovoj slici i pitam se-zašto nisi ovdje da se smijemo
zajedno, kao nekad? Zauvijek ću pamtiti tvoj osmijeh, tvoje šale, tvoju dobrotu.
Ti si bio moj oslonac, moj ponos, moj brat-sada si moj anđeo. Nedostaješ mi više
nego što riječi mogu izgovoriti. Nedostaješ u tišini, u buci, u svakom trenutku
mog života. Srećan ti Vaskrs, Mićkice moj. Gdje god bio, znaj da te volim najviše
na svijetu i da ćeš uvijek živjeti ovdje-u mom pokidanom, ali vječito tvom srcu.
TVOJA JASNA