Navršava se godina dana tuge i bola, od kada nas je zauvijek napustio naš voljeni
NEBOJŠA Velimirov VOJVODIĆ
Prolazi i godina dana, kao što je prošlo i četrdeset dana od pomena, a sve
kao četrdeset sekundi ili četrdeset godina života koje nijesi dočekao, naš
voljeni Nebojša. Trenutak ili vječnost? Dok budemo živi, ponavljaćemo
jedno isto: da, pohitao si da ne navršiš ni trideset i tri godine. Godina
tužnh i pretužnih dana, godina dana bez sna, toliko i pitanja, ali odgovora
niotkuda.
Prolaziće dani i godine, a mi ćemo te pitati i ponavljati - zašto Nebojša?
Godinu dana te sanjamo i dozivamo, a od tebe ni glasa. Onog tvojeg tihog,
gotovo nečujnog. Ni glasa ni odgovora. A sve mislimo da ćeš odnekud
doći, da je tvoja smrt samo snoviđenje.
Zar Nebojša nijesi pomislio, kako ćemo i da li možemo naći utjehu?
Ne tražimo odgovor od tebe, znamo ga - utjehe nema.
Nijesi nam dao bilo kakvu priliku da porazgovaramo, da čujemo što te muči
i što ti je na duši, pa da makar pokušamo iznaći rješenje. Ne, nijesi ni to
želio, kao da si se plašio da te ne ometemo u naumu. Bilo je kasno kada
smo razabrali neke tvoje postupke prije nauma da prekratiš ovozemaljski
život. Ili nam se bar tako čini? I danas tražimo odgovor, kojega ne možemo
naći. Ne ljuti se na nas zbog toga. Nebojša, kažu da je oprost duševna
snaga i Božija milost, ali kako naći riječi za njega. Ne, te riječi još ne
možemo pronaći.
Nebojša, ako si izabrao bolje mjesto za život, nadamo se da si vaskrsnuo,
da nas gledaš iz prikrajka nebeskoga, pa naše riječi da ćemo uspomenu
na tebe vječno čuvati, neka budu samo pokušaj naše utjehe, koju nijesmo
u stanju naći.
U neđelju, 31. avgusta u 10 sati, porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću na
Radomiru.
TVOJI NAJMILIJI
