40 je dana

ĐORĐIJU – ĐOKI Milana MIJUŠKOVIĆ

Đole, mili brate moj, navršava se 40 dana od tvog preranog odlaska, 40 najtežih dana u mom životu.
Tvoja sestra stalno s tobom u mislima. Da te pitam kako ti je tamo? Bole li te rane? Jesi li se odmorio? Jesi majku, oca i rodbinu sreo? Jeste li se raželjeli, ispričali, zagrlili?
Pričaj brate, lakše će mi biti. Zašto ćutiš? Boli tvoje Ćitanje, bole uspomene, boli duša što nijesi među nama više, što ne zoveš, brate moj, tugo moja vječna!
A najviše boli ovo srce što mi rani, za tobom će krvariti dok koračam ovom stazom što se život zove.
Vjerujem Đole, da je Gospod Bog tvoju dobru i iskrenu dušu smjestio u Raju nebeskom i da odmaraš u miru i spokoju, s anđelima počivaj brate.

Tvoja sestra ANKA RAKOČEVIĆ sa porodicom

Navršava se tužnih četrdeset dana je od smti mog voljenog brata

ĐORĐIJA – ĐOKE Milana MIJUŠKOVIĆA

Dragi brate, prerano si otišao u zagrljaj roditeljima i ostavio veliku ranu u našim srcima. Dani bez tebe, dani bola i ponosa.
Teško se mirim sa tim da te neću nikad čuti ni vidjeti. Brate, iako nijesi sa nama, uvijek ćeš biti u mojim mislima i srcu zauvijek voljen, nikad zaboravljen.
Bol i tuga za tobom nikad neće prestati.

Neka ti je blaženo Carstvo nebesko.

Sestra MARIJA, zet SLAVKO, sestrična ĐURĐINA, sestrići LUKA i ALEKSA GOLUBOVIĆ

Prošle su 11. tužnih godina od kada nije sa nama naš dragi suprug, otac i đed

MILUTIN – MIĆO RADIVOJEV PUROVIĆ

Boli svaki dan proveden bez tebe , ponosno se zovemo tvojima.
Trudimo se da živimo časno i dostojanstveno kako si nas učio.
Vrijeme nije zaliječilo naše rane, ali ćemo te voljeti dok god budemo živi.

Zauvijek tvoji
supruga STANA, sinovi SRETEN i RADIVOJE, kćerka ANĐELA, unuci SIMO i MARTIN

40 dana tuge, bola i nevjerice

MARKO DRAŠKOVIĆ

Ponosu roda našeg

Sine naš voljeni, brate moj jedini.
Jedino što znamo je da nije trebalo ovako. Ponosni na tebe i tvoju borbu da najtežu životnu bitku dobiješ... Ipak, nisi mogao sam i pored snage i života koji si neizmjerno volio i cijenio.
Za premalo godina pružio si nam puno ljubavi, ponosa i snage, diko naša!
Kroz svoju djecu nastavljaš da živiš i
za nas si uvijek ovdje.

Beskrajno te volimo.
Do susreta u vječnosti.

Tuguju za tobom tvoji: tata, mama i Nino

40 je dugih i teških dana, ponosu i junače

MARKO

Iz srca ti ovo pišem, koje sa dušom i razumom pati i ne miri se sa istinom da te više nema. Da te neću opet ugledati i da sve bude kao što je bilo, prije onog pustog januarskog dana. Jedan poziv ili znak su mogli spriječiti sve ovo, a to još jače boli i nemir stvara. Ali znaj Marko, više vrijede tvojih 33 ljeta mučeničkih nego njihovih 3 vijeka kukavičkih! Diko naša i tugo beskrajna, imao si se rašta i roditi!
Počivaj sa pravednicima u Carstvu Božijem, gdje i pripadaš a mi ćemo vazduh disati na ovom putu zemaljskom, nepravednom i besmislenom.

Dovijeka tužan,
tvoj ŽIKSARA