Mom

MIĆKU

Rođeni moj, prođe godina bola, tuge, nedostajanja, neopisive patnje i praznine. Dani su samo nevažne brojke, a svaki je nova rana na srcu koje neprestano krvari. Najveća laž je da vrijeme liječi, najvoljeniji moj, jer za ovu bol nikad neće biti lijeka. Kroz Jecaje čitam poruke i prelistavam uspomene, smjenjuju se suze i smijeh, jer si i dalje tu, u meni vječan i nezamjenjiv, jer sve podsjeća na tebe, jer mi neizrecivo fali sve naše... Za nas kraj ne postoji, to znaš. Nema tog zla i nepravde koja te iz moga srca može otrgnuti. Sestrina ljubav te čuva, duboko utkanog u najtananijim nitima moje duše, đe ćeš živjeti dok živim ja, sestrino najmilije. Ponosu i snago, oprosti ako ti moje suze remete vječni mir. Najsjajnija zvijezdo, znam da me čuvaš đe god da si. Daj mi znak kako dalje sa ovim bolom, razumjeće sestra tvoju poruku, jer znaš da smo se mi uvijek i bez riječi razumjeli. Srećo moja i najveća tugo, u mom oku bićeš vječni sjaj, od života ne bih ništa drugo, umrla bih za tvoj zagrljaj. Spavaj anđele moj, a sestra te ne da prošlosti. Dok dišem, naše duše su neraskidivo vezane.
Volim te do beskraja i grlim u snovima i mislima, do novog susreta.

Tvoja PERKA-sestra NEVENA