Dragi tata, voljeni suprug i nježni đedo

MOMIR Veljka VOJINOVIĆ

Godinu dana je prošlo i još uvijek djeluje nestvarno - kao da ćeš svakog trenutka ući kroz vrata, punog kofera poklona i nikad dovoljnih zagrljaja. Dan kada si nam rekao da je ovo tvoj poslednji brod i zaista jeste ali je trebao da bude početak našeg neprekidnog druženja, prepričavanja doživljaja i planiranja novih avantura, nego nam se nije dalo. Ostaje bol za neostvarenim željama i dugim razgovorima ali ostaju zauvijek i najljepša sjećanja, bezuslovne ljubavi i tvoj trag u svima nama.
Podsjetnik da je naš divni tata prije godinu dana zauvijek otplovio nebeskim brodom i mi mu želimo vječno mirno more.
Tvoje prvo dijete ljubavi Nada, ponos i snaga sin Veljko, najmlađe radosti Jelena i Jovana, tvoje sjajno sunce unuka Nora i voljena žena - srodna duša Snežana.

Samo uža familija će 20.01.2022 izaći i odati počast na mjesto vječnog počinka Momira Vojinovića.

Danas se navršava godina od kada nas je napustila naša

JOZICA VUČIĆEVIĆ

Ljubav i dobrota kojima si oplemenila naše djetinjstvo, mladost i zrele godine, nikada neće iščiliti. I sada si tu, u svakoj našoj radosti, osmijehu, brizi. Biće tako dok nas bude.
Spokojno spavaj, voljena majko, čuvamo te u srcu, a znamo da ti i dalje paziš na nas.

Tvoji: SONJA, KSENIJA i ZDRAVKO

Dana 19.01.2022. je godina od smrti našeg dragog

PERA DAMJANOVIĆA

Kada smrt uzme oslonac kuće teško je naći utjehu. Vrijeme koje prolazi ne može izbrisati sjećanje na tebe, tvoju veličinu, plemenitost i tvoj častan ovozemaljski život, čime ćemo se vječno ponositi. Nedostaješ za sve trenutke koje donosi život i koje smo trebali da dijelimo zajedno. Hvala ti za nesebičnu ljubav i pažnju koju si nam pružao. Uspomena na tebe živjeće vječno u našim srcima. Neka tvoja dobra i plemenita duša počiva u carstvu nebeskom, a mi ćemo te čuvati od zaborava i sa ponosom pominjati.

Tvoji: supruga NEVENA, sin DRAGAN i kćerka DANIJELA sa porodicama

Danas se navršava godina od smrti voljenog supruga

PUNIŠE-MIŠKA GOLOVIĆA

Trista šesdeset pet dana je prošlo i sviće sumorno januarsko jutro.
Sanjala sam budna, otvorenih očiju, vjerujući da je sve samo san.
Svako novo jutro - novi strah, nova neizvjesnost i pitanje šta da uradim da te vratim.
Štaću sama dalje?
Borila sam se za tebe kao i uvijek, ali ovog puta nijesam uspjela.
Nijesam kasnila, samo je smrt bila brža od mene.
Hvala ti na ogromnoj podršci za sve ove godine u kojima smo bili jedno.
Sad fali ona polovina mene koja je bila moja hrabrost, nada, snaga...
Fališ...

Tvoja supruga BRANKA

Četrdeset dana neizmjernog bola i nevjerice od kada smo te zauvijek izgubili najdraži naš

MILORAD - MIĆO Radomirov BURIĆ

Nikako da prihvatimo istinu da si nas iznenada i prerano napustio voljeni naš Mićo. Nemoguće je izraziti kolika je tuga, bol i nenadoknadiva praznina ovladala našim srcima ovih 40 dana od rastanka sa tobom. Nijemi od ovolikog bola, guše nas suze i neprekidna želja za tvojim glasom, razgovorom, iskrenim roditeljskim savjetom, nježnošću. Uz tebe smo doživjeli ljepotu porodičnog života i zajedničke trenutke sreće.
Krasile su te izvanredne ljudske osobine. Bio si izuzetan otac, suprug, djed... naš uzor, podrška, autoritet.
Uvijek si bio za svoju porodicu i prijatelje sigurnost i čvrst oslonac, spreman da pružiš pravi savjet, životne pouke.
Ponosni na Tebe što si bio najbolji dio nas, na tvoj častan i dostojanstven život, slijedićemo tvoj put i s ljubavlju i poštovanjem izgovarati Tvoje ime.
Postojiš i traješ u nama kroz neizbrisive najljepše uspomene, koje bolno podsjećaju na naše srećne dane, na sve što smo s tobom izgubili.
U doživotnom bolu za tobom tvoji

SLAVICA, MARKO, LJILJA, FILIP i STEFAN