Pola godine se navršilo kako nije sa nama naša draga, voljena

NADA Damira Miler

rođena Milić

Vrijeme neumoljivo teče i ne mirimo se s spoznajom da te nema među nama. Bila si Božiji dar, uzor, ponos, sunce, duša naših duša koja nas je okupljala oko sebe. Iako te ne vidimo, tvoje ljudske vrline, nesebično srce ostavili su duboki neizbrisivi trag u nama. Misli o tebi prožimaju naše duše, osjećamo te, kroz nas i ljude koji te se sjećaju, i to nas čini ponosnima. Čuvaćemo uspomene na tebe kao najdragocjenije blago. Tvoj duh je vječan i s ponosom ćemo pominjati tvoje ime. Neka te anđeli čuvaju u carstvu Božijem.

Tvoji: suprug DAMIR, kćerka ELVIRA, sin IGOR, snaha KSENIJA, unuke HANA i MIA

40 je dana nepregledne tuge, bola

MARKO DRAŠKOVIĆ

...i pitanja zašto? Zašto su oni koji su dobili priliku da budu heroji, postali i ostaju kukavice?
Na pučini si bio bespomoćan ali ni to te nije spriječilo da se boriš do zadnjeg trenutka i ostaviš nam vječni ponos na tu borbu, prkosnu svemu, čak i medicini.

Ti si tu, u svakoj Todorovoj riječi, Emilijinom pogledu... naša djeca, iako premala, ponosna su na tebe i tako će hodati ovim gradom. A ja... ja ću te zauvijek voljeti kao prvog dana, do svog posljednjeg.

"Ne, ne bojim se juga,
Ne bojim se bure,
Ne bojim se neba,
Dubine ni dna,
Podivljali valovi me uzalud jure,
Na krilima vjetra poletjet ću ja,
Ne, ne mogu mi ništa
Sve prirodne sile i sav njihov bijes
Ne mogu mi ništa ni žega ni kiša
Na krilima vjetra ja nastavljam ples!"

TVOJA ŽELJKA