Dana 5. septembra navršava se pola godine od smrti mog brata
VEJA
Prođe 6 mjeseci bez tebe brate Vejo, od kada te nema bol ne jenjava.
Još se nadam da ćeš me zovnuti i da ćeš mi doći, ne znam kako da
nastavim bez tebe.
Tvoj odlazak ostavio je tugu, bol i prazninu u mom
srcu koju ništa ne može popuniti.
Bio si naš ponos, stub i temelj naše
kuće, naš čvrst oslonac i velika podrška, tvoja plemenitost i osmjeh
uvijek će živjeti u mom srcu i sjećanju.
Vejo, ostaviste me samu da
tugujem i jadim dok sam živa. Život bez braće i sestara kao ptica bez
krila živiš i dišeš a ne možeš više.
Znam da si spokojan u zagrljaju našeg
brata Ranka i roditelja.
Vejo, od kada si me ostavio ništa nije isto, sve se
u mom srcu promijenilo.
Ponosna što sam te imala, a žalosna što sam te
rano izgubila.
Tvoja sestra SENKA