TATA

RADOVAN RADOMAN

Prošlo je 40 tužnih dana od kada me nijesi nazvao da pitaš kad dolazim kući.
Prošlo je 40 tužnih dana od kada me nijesi dočekao na terasu i puštio Sanija da trči od sreće kad me vidi.

Prošlo je 40 tužnih dana od kada nijesmo zajedno ručali, pili kafu, pričali o tvojim dogodovštinama iz mladosti, mojim poslovnim i drugim planovima, tvojim savjetima.

Prošlo je tata, a ja sam mislila da nikad neće proći.
A i neće proći, jer ćeš zauvijek biti živ u mom srcu, a to ne prolazi.
Neka ti Bog podari Carstvo Nebesko, a u mom srcu će zauvijek ostati žal za tobom.

VOLIM TE TATA.

Tvoja ćerka SLAĐANA

Mihailo naš

Sidro našeg života.
Temelju naše kuće.
Uzdanice i diko.
Jedincu naš.

Odmori svoju dobru,
poštenu i plemenitu dušu,
SINE NAŠ.

Neutješni Tvoji Tata i Majka

Mićkice moj

Bog, uvijek bira samo najbolje!
Brod od papira ovaj život šta li je?!
A samo jedan tren da sam unaprijed znala to,
da zauvijek odlaziš, sve bi ti tada rekla!
Da falit ćeš nam znam! Svaki minut, svaki dan
u to budi siguran! Na svijetu nisi bio sam!
Putuj spokojan.
Za sve što tebi bješe sveto,
Sve što si srcem slavio,
NE BRINI BRATE, NAMA SI
U AMANET OSTAVIO!

Tvoja JASNA i tvoj DENIZ

Godinu dana je od kad nije sa nama naš

DRAGI PETROVIĆ

Svaki dan bez tebe nosi istu tugu.
Uspomenu na tebe čuvaćemo s ljubavlju koja je jača od zaborava.

TVOJA PORODICA