Prođe godina tuge
Prošla je godina od kad si nas napustio. Bio si mi oslonac, snaga i velika čvrstina.
Hvala ti za sve što si bio za mene i moju djecu, a bio si više od ujaka.
Počivaj u miru.
Sestrična VERA VUKČEVIĆ sa djecom MILICOM i PETROM
poslato: 18.09.2025.
U subotu, 20.09.2025. godine navršava se 40 tužnih dana od rastanka sa našim voljenim
Otišao si tiho, ostavio tragove koji se ne brišu, sjećanja koja ne blijede i
dobrotu koja se ne zaboravlja.
Doživotna hvala...
Obavještavamo rođake, komšije, kumove i prijatelje da ćemo toga dana
u 10 časova održati četrdesetodnevni pomen na mjesnom groblju u
Podbišću.
U tuzi za tobom: sin DEJAN, kćerka VANJA, snaha VESNA, unučad ILIJA i ELENA
poslato: 18.09.2025.
Sjećanje na naše drage roditelje
31.08.1932 - 18.09.2015.
17.05.1938 - 21.07.2025.
Čuvamo vas od zaborava u najljepšim uspomenama.
S ljubavlju i poštovanjem,
kćerke NATAŠA i TANJA sa porodicama
poslato: 18.09.2025.
Prošlo je dvadeset godina bez tebe, ali si zauvijek u mom srcu.
Tetka ANKA MIĆUNOVIĆ
poslato: 18.09.2025.
2 godine bez tvog divnog osmjeha
Nedostaješ...
Tvoji HADŽIKADRIĆI
poslato: 18.09.2025.
Dvije godine tuge i bola od kad nije sa nama naša voljena
Dani prolaze, ali nijedan bez tebe...
TVOJI NAJMILIJI
poslato: 18.09.2025.
1936 - 2025.
1952 - 2025.
1947 - 2000.
Više puta je srce stalo, više puta se duša slomila…
Jedan brat otišao je prije 25 godina, a dvojica u poslednjih 50 dana, ostavivši prazninu koja se ne može popuniti.
Draga moja braćo, sa vama je otišao i dio mene. Život bez vas neće biti isti, jer svaka uspomena, svaka riječ i svaki trenutak nose vaše ime. Bol je velika, ali ljubav prema vama vječna.
Počivajte zajedno u zagrljaju naših sestara Milanke i Milosave i naših roditelja, a u mom srcu i uspomenama ćete živjeti.
Vaš brat DRAGUTIN-GUTA KNEŽEVIĆ
poslato: 17.09.2025.
Prođe i četvrta godina bez tebe voljeni striko
Još jedna tužnih sjećanja na tebe, jer nedostaješ u svakom danu.
Nedostaješ da pričamo i radujemo se lijepom i izborimo sa ružnim. Da nas bodriš i činiš nam život ljepšim i lakšim.
Znaš striko, a znam da znaš, da je danas kod nas mnogo toga na čemu si ponosan. Da je onaj koga si najviše volio, nastavio tamo đe si ti stao. Imaš i imenjaka, i znamo da tome ponosno aplaudiraš.
Kuća ti nije prazna, dobri naš, na okupu smo. Iako boli praznina koju si nam ostavio, ti živiš, vječno voljen i nikad zaboravljen.
S ljubavlju te pominjemo, po dobroti pamtimo, a u srcu dok smo živi zauvijek čuvamo.
Hvala ti na svemu, ljudino!
Tvoji: IVO, MAJA i IVANA
poslato: 17.09.2025.
Četiri godine su moj voljeni brate
Brate, tražim ruke tvoje da mi kao nekad dušu zagrle. Teško je nositi ranjeno srce u grudimai pomisao da te nikad neću vidjeti. Spavaj brate kod naših roditelja, neka moja patnja za vama ne remeti vječni mir.
Sestra NATAŠA sa porodicom
poslato: 17.09.2025.
Mila moja,
Fališ za cijelu jednu nemjerljivu prazninu sjećanja...
Nekim danima nedostaješ glasom... Naslućujem ti riječi. Osluškujem eho tek da čujem zvuk, da samo zapara vazduh. Pustim da osjetim koliko mi fališ dodirom. Tako bolno fali taj mali dodir, dala bih sebe od sebe tek da prepoznam snagu šake, toplinu i miris kože...
Ponekad se prepustim praznini da je osjetim do kraja. Da me preplavi, pritisne. Pustim čulima da je opipaju i osjete. Koliko je jeziva u svojoj konačnosti. Natjeram se da pogledam koliko je veliko i zastrašujuće " nikad više " ...
Završen je četvrti krug oko sunca bez Tebe. Nismo uspjeli da sačuvamo još Tvojih koraka...
Trebalo je na mnoga mjesta da stigneš, mnogo toga da uradiš, dočekaš, ispratiš...
Preteklo te Milo moje...
Voli te sestra ...traješ...trajemo...dok me ima...
SPOMENKA
poslato: 17.09.2025.
