Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Dvije godine su od smrti našeg dragog sina, supruga, oca, brata, strica i đevera

Marko Živković
MARKA ŽIVKOVIĆA

Naša srećo, naša tugo…

Dvije godine tuge, tišine, suza. Dvije godine živimo između uspomena i čežnje za tobom.
Naše si veliko i beskrajno nedostajanje. Ono najviše i najače boli. Sa njim dočekujemo jutra i ispraćamo dane. Naše nebo je ostalo bez svog najljepšeg sunca, koje se zvalo tvojim imenom.Danas to sunce ne vidimo, ali osjećamo njegovu toplinu u svemu što si ostavio iza sebe. Nema te, ali i dalje te tražimo u svemu. U licima tvoje djece, u uspomenama koje pričamo, u trenucima kada bismo najviše voljeli da si tu. Ti si ljubav koju nosimo. Ti si bol koju ćutimo. Ti si dio nas koji će zauvijek nedostajati. Kao što smo ponosni na tvoje ime i tvoja djela, znamo da je ponosan i Bog. Vidio je On bogatstvo i raskoš tvoje duše sa kojim je zakitio svoje carstvo i učinio ga još ljepšim mjestom.
Migašu, naš ponosu, neka se raduje tvoja duša u beskraju, jer znamo da i tamo budiš onu istu radost kojom si nas grlio. Ona nam najviše nedostaje, jer gdje god si bio, bila je i ona, jer je RADOST ime tvoje.

U srcima našim živiš, uvijek, zauvijek!

Ožalošćena porodica
ŽIVKOVIĆ

poslato: 25.07.2026.

Dvije godine su bez mog jedinog Brata

Marko Živković
MARKA ŽIVKOVIĆA

Brate moj, Radosti moja, Snago moja, nedostaješ svaki dan, sve više i više…
Sa tobom je otišlo pola mene, pola moje duše, pola moga srca.
Nijesi me naučio kako da živim bez tebe.
Ostala su sjećanja koja otvaraju rane, a one krvare.
Bio si moja najveća sreća, a sad si moja vječna rana i moj Anđeo koji me čuva.
Vazda sam bio i sad sam najsrećniji što mi te Bog darivao takvoga, moj vazda najljepši Brate.

Slava Bogu koji mi te tako lijepog darivao, on se sada sa tobom ponosi, kao što sam se i ja ponosio.

Neka je vječni mir tvojoj plemenitoj duši.

Brat NIKOLA

poslato: 25.07.2026.

Dvije su godine od smrti moje majke

Ružica Adžić
RUŽICE ADŽIĆ

Dvije godine su prošle otkako si otišla, mama, a meni se čini kao da je bilo juče.
Vrijeme me naučilo da te nema pored mene, ali moje srce nikada nije naučilo da živi bez tebe.
Nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj tišini i u svakom trenutku kada poželim da te zagrlim ili čujem tvoj glas.
Tvoja ljubav, dobrota i snaga ostavile su neizbrisiv trag u mom životu. Sve što jesam nosi dio tebe.
Kažu da vrijeme liječi rane, ali ono me je samo naučilo da nosim bol.
Ljubav prema tebi ne prolazi, a uspomene na tebe čuvam kao najveće blago.

Počivaj u miru, moja voljena mama.
Neka te anđeli čuvaju !

Tvoja ćerka MILIJANA SJEKLOĆA

poslato: 25.07.2026.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend