Našem najmilijem i najvoljenijem

LJUBOMIR-Beli ŠĆEPANOVIĆ

Danas nas posebno boli. Umjesto torte, svjećica i osmijeha, ostali su samo tišina i sjećanja.
Vrijeme prolazi, ali rana na srcu ostaje neizlječiva. Tvoje riječi, osmijeh i ljubav ostali su urezani u svakom našem danu. Nedostaješ u svakom trenutku i svakoj priči koju bismo željeli da podijelimo sa tobom. Ali znamo da si tu, u svakom vjetru što nas miluje, u svakom sunčevom zraku što nas grije.
Zauvijek si dio nas, tata.
S nadom čuvamo misao da ćemo se opet sresti i neka ti naše suze ne remete vječan mir.

Tvoji voljeni i neutješni
BILJANA, NATAŠA i MARKO

Navršavaju se dvije godine od smrti naše drage majke, svekrve i babe

JELENE Luke MARTINOVIĆ

rođene Marojević

Draga Jelena, živjela si težak život hrabro i dostojanstveno. Otišla si ranjenog srca, nedugo nakon što si ispratila svog sina Brana na vječni počinak. Sada spokojno počivaj u zagrljaju svojih sinova Brana i Miša. Mi ćemo žaliti za vama i čuvati vas od zaborava.
Počivaj u miru.

OŽALOŠĆENA PORODICA

TATA

RADOVAN RADOMAN

Prošlo je 40 tužnih dana od kada me nijesi nazvao da pitaš kad dolazim kući.
Prošlo je 40 tužnih dana od kada me nijesi dočekao na terasu i puštio Sanija da trči od sreće kad me vidi.

Prošlo je 40 tužnih dana od kada nijesmo zajedno ručali, pili kafu, pričali o tvojim dogodovštinama iz mladosti, mojim poslovnim i drugim planovima, tvojim savjetima.

Prošlo je tata, a ja sam mislila da nikad neće proći.
A i neće proći, jer ćeš zauvijek biti živ u mom srcu, a to ne prolazi.
Neka ti Bog podari Carstvo Nebesko, a u mom srcu će zauvijek ostati žal za tobom.

VOLIM TE TATA.

Tvoja ćerka SLAĐANA