Tata moj,

SLAVKO KONTIĆ

Godina je prošla otkako te nema, ali ti si i dalje sa nama – u svakom razgovoru, na svakom mjestu i u svakoj uspomeni.
Da samo znaš koliko nam svima nedostaješ i koliko te tvoj unuk Balša pominje. Žao nam je što nije imao priliku da provede više vremena sa svojim đedom, da upozna tvoju dobrotu, mudrost i toplinu i da zajedno stvarate uspomene koje bi nosio kroz cijeli život.
Trudićemo se da kroz naše priče i sjećanja upozna čovjeka kakav si bio i da odrasta uz vrijednosti kojima si nas učio.

U našim srcima živjećeš zauvijek.
Ponosno ćemo nositi uspomenu na tebe, i nikada te nećemo zaboraviti.

Tvoji
LUKA, SANJA, BALŠA i MAKSIM

Tri godine bez našeg dragog brata i ujaka Moma , uz njega, s ljubavlju i tugom čuvamo uspomenu na našu voljenu braću i ujake:

MOMA

MIŠKA

DRAGA

Postoje ljudi čiji odlazak ne prekida ljubav, već je pretvara u tiho, stalno prisustvo.
Bili ste braća koja su znala da vole, čuvaju i budu oslonac, i ujaci koji su ljubavlju zauzeli mnogo veće mjesto od same riječi ujak.
Bili ste dio naših najvažnijih godina, naše porodične bliskosti i osjećaja da nijesmo sami dok imamo jedni druge.
Naša sloga, dobrota i povezanost ostaju naše bogatstvo i najljepši trag porodice koju smo zajedno gradili.
Nedostajete u razgovorima, okupljanjima i svim trenucima kada se najviše osjeti praznina onih koji su bili veliki dio naših života.
Dok živimo mi koji vas volimo, živjeće i uspomena na vas.

Vaša sestra MIKA sa porodicom