Žika moj, kao da su decenije prošle od kako nijesi tu, fališ više nego ikad, falićeš mi dok živim.
Lažni trag prati kao da ću opet nekako da te vratim, kao da ti opet negdje živiš.
Osvrćem se oko sebe, lutam dokle oči vide, tražim tebe i Viktoriju zagrljene, srećne sa rukom u ruci a znam da vas neću pronaći.
Nikako da prihvatim da te neću više sresti, čuti i kao nekad popiti po neku sa tobom.
Hvala ti hrabri čovječe za ljudskost i iskrenost koja se mogla prepoznati u svakom tvom postupku i svakoj tvojoj riječi.
Hvala ti druže, hvala ti brate i hvala ti prijatelju.
Voli vas tvoj drug dok je živ životom.
RADICA