10. avgusta navršavaju se tri tužne godine otkako si nas napustio,

MILUTIN-BATO RADOJEVIĆ

Tri godine bez tebe, a bol zbog tvog preranog odlaska ne jenjava.
Nedostaje nam tvoj osmijeh, dobrota i prisustvo, a ljubav i uspomene koje nosimo zauvijek će živeti s nama.
Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe nikada neće izblijedjeti.

Počivaj u miru, voljeni naš.

Tvoji, LJUBICA, BOBAN, JULIJA, BOJAN i BOJANA

10.08.2026. godine navršava se 50 godina od smrti našeg oca
09.09.2026. godine navršava se 20 godina od smrti naše majke

ILIJE Lazovog VUJOVIĆA

STANE Ilijine VUJOVIĆ

rođene Kustudić

Živjeli ste život mukotrpno, časno i dostojanstveno, što je nama putokaz u našim životima.
Vrijeme ne može da umanji bol za vama i dalje ste u našim mislima i osjećanjima.
Vaše prisustvo je utkano u svaki naš korak u svaku odluku kao snaga i oslonac koji nikad ne prestaje.

U pomen na Vas porodica prilaže 1.000 eura Mjesnoj zajednici Ćeklići.

Vaša zahvalna porodica:
sinovi VESELIN, BLAŽO, LAZO i STEVO sa porodicama
šćerke ZORKA sa porodicom i MIRA

Voljenom tati

SVETI

Tata, već je četrdeset dana od kada si nas napustio...ponašam se kao da si tu, sa nama, čujem u sebi: tata bi ovo uradio, rekao, pomislio...
Tata, znam da si zbog jednog jako srećan, a i ja sam. Tvojim odlaskom dobila sam Željka, tačnije ti si mi ga poslao... svi koji su te dobro poznavali, znali su da ti je to bila najveća neostvarena želja.
Ostvarila ti se tata i sada možeš mirno da se odmoriš.
Sačekao si da postanemo odrasli i zreli porodični ljudi pa da nas napustiš, posebno sam ti zahvalna na tome.
Živeo si uvek časno i pošteno, uzdignute glave si koračao kroz život, bez obzira na sve nedaće kroz koje si prolazio.
Voleo si život, a i on je tebe.
Tata, hvala ti za sve što si uradio za mene, Željka i naše porodice.

Počivaj u miru.

Voli te tvoja kćerka LJILJA sa porodicom

Živote sestrin najveći

BOJANE

Umjesto zagrljaja, poljupca i pjesme sestra ti za četrdeseti rođendan sastavlja čitulju. Volio si život više nego iko. Ne postoje riječi batice moj da opišu ovo nedostajanje bol i prazninu koja je ostala. To jedino može da opiše jecaj moje duše kod tvoje vječne kuće svaki put kada me pogledaš sa one mermerne ploče i kada vidim tvoje ime uklesano…

Nijedan dan ne prođe da u glavi ne prevrnem taj prokleti februar i sudbinu koja te je uzela. Volim te cijelim bićem, moje si sunce, moj svaki dan, u svakoj si mojoj suzi, mome osmjehu, mojoj snazi i mome ponoru. Jedini si do kraja razumio moju dušu, pa i sada kada te ne vidim i ne čujem, jedino tebi povjerim sve, jer moje srce mi kaže da si tu.

Na kraju moga puta budi prvo lice koje će me dočekati i glas koji ću čuti, tada ću istinski znati da se nikada nismo ni rastali.

Dušo duše moje.

Tvoja sestra TAMARA
zet MARKO, TARA, MLADEN i BOBAN