
ANDRIJA MEDOJEVIĆ
Pupoljak koji je odmah uvenuo, a nama ostavio duboko urezan bol dovijeka.
Tuguju za tobom: GORAN, OKICA, ZORA, CAKA i MIRA sa porodicama
Pupoljak koji je odmah uvenuo, a nama ostavio duboko urezan bol dovijeka.
Tuguju za tobom: GORAN, OKICA, ZORA, CAKA i MIRA sa porodicama
poslato: 22.11.2024.
Vrijeme koje neumitno teče podsjeća na tužnu istinu da već četrdeset dana nije sa nama, naš kum, naš anđeo, naš dragi ANDRO.
Tuguju za tobom,
tvoji IVANOVIĆI
poslato: 22.11.2024.
Nemam riječi za oproštaj od tebe mali moj Andrija.
Živiš i živjećeš u mom srcu i mislima.
DRAGA
poslato: 22.11.2024.
Tvojim odlaskom ostala je velika praznina i tuga u našim srcima.
S ponosom i tugom čuvaćemo te od zaborava.
ŽIĆO sa porodicom
poslato: 22.11.2024.
Anđele naš
Ni nakon godinu dana od tvog preranog odlaska vrijeme ne umanjuje tugu, bol i prazninu.
Vječno ćeš živjeti u našim srcima.
Tvoji baba DESE i đede PERO
poslato: 22.11.2024.
Igo
Deset godina je otkada te ne vidimo, ne čujemo, ne ljubimo, anđele naš.
Svaki dan nam je tužan, težak i prepun bola.
Nedostaješ nam anđele naš, rano naša otvorena, koja ne može nikad da zaraste.
Fališ nam Igo.
Majka NATAŠA, otac DRAGAN i brat STEFAN sa porodicom
poslato: 22.11.2024.
Navršava se 40 dana od kada nije sa nama naša voljena
Draga naša, Tvoja ljubav, snaga i toplina koju si nam nesebično pružala cijelog života zauvijek će biti u nama, a ti ćeš uvijek biti voljena i nikad zaboravljena.
Umjesto četrdesetodnevnog pomena, prilažemo donaciju Kliničkom centru Crne Gore.
Porodica će posjetiti njenu vječnu kuću 24. novembra.
S ljubavlju i poštovanjem,
TVOJA PORODICA
poslato: 22.11.2024.
Dragi
Tiho, noći, naše zlato spava,
Za glavom mu od bisera grana,
Tiho pojte maleni slavuji,
Dok se naše zlato ne probudi.
Ujak DRAGAN, ujna MARIJA, sestra JANA i brat VID
poslato: 22.11.2024.
Dragom i voljenom
Ljudi kao ti se rijetko rađaju, jer tvoja dobrota i iskrena topla duša ostaju nam kao zadatak kako treba živjeti. Hvala ti na svemu, dobri čovječe. Nikad te nećemo zaboraviti.
VLADO, BRANKA i DRAGIŠA MIHAILOVIĆ
poslato: 22.11.2024.
Tata,
Bio si primjer bezgranične roditeljske ljubavi i dobrote. Ostavio si nas ponosne na tvoj časni život, veliko srce i iskrenu dušu, da te vječno pamtimo i čuvamo od zaborava.
Sada si ti na nebu tata, znamo da nisi sam... A mi što ostajemo, čuvaćemo te od zaborava, i truditi se da te nikad ne zaboravimo.
Tata, neka ti je laka crna zemlja i vječna slava, i hvala.
Tvoje ćerke SVETLANA, SNEŽANA i RADMILA
poslato: 22.11.2024.