Danas je pola godine, od kad nas je zauvijek napustio naš

ANDRO
Tuga i bol, srećo naša, ne prolaze, samo dobijaju nove obrise. Krijemo ih i u svakom osmijehu koji nam Ogi izmami....i dalje čujemo tvoj zvonki glasić, pamtimo svaki vragosti osmijeh, svuda si, i u svemu....
Volimo te, znaš već, 'do neba, i majo pjeko',
zauvijek....
TVOJA PORODICA