Navršava se četrdeset dana od kad nas je napustila naša voljena

VERICA Dragutinova SAVELJIĆ

Praznina koja je ostala tvojim odlaskom svakim danom je sve veća.
Nedostaje toplo utočište, tvoja bezrezervna podrška i pažnja kojom si nas uvijek obasipala.
Hvala ti na šezdeset godina braka, ljubavi i predanosti u stvaranju sigurnog i toplog doma za sve nas.

Počivaj u miru, a tvoja ljubav i dobrota ostaju sa nama kao svjetlost koja vječno grije i prati nas.

Porodica će posjetiti njenu vječnu kuću 11. oktobra u 11 časova na gradskom groblju Čepurci.

Tvoji:
suprug DRAGUTIN i djeca SAŠA i NATAŠA sa porodicama

Dragi moj tata,

MIJO

Tog dana si me pitao kada se vraćam ali mi nijesi rekao da Ti ideš!
Dvije godine razmišljam kakav li je to svijet koji niko niije vidio i iz kojeg se niko nije vratio.

Još uvijek ne prihvatam da nećeš ni Ti.

Tvoja ćerka GOGA

Moj MIJO

Ti si bio čovjek velikog srca, duša, koja je uvijek znala da pruži ruku, utješi riječima i razveseli osmijehom.
Prošlo je mnogo tužnih dana i tužnih noći ispunjenih sjećanjima na mnoge događaje i dane koje smo zajedno živjeli. I dalje ne mogu da vjerujem i prihvatim da nijesi sa nama jer te svakog dana u svakom minutu vidim. Dvije godine tuge i bola.
Živio si za nas, a mi sad živimo od sjećanja na tebe.
Hvala ti na svemu što si me naučio. Tek sada razumijem pojedine stvari na koje si mi ranije ukazivao. Bio si mi oslonac, snaga, putokaz. Ko će sada da mi kaže STANI! Znao si koliko sam te voljela ali nikada nećeš saznati koliko mi nedostaješ.
Ostavio si veliku prazninu u mom srcu i niko je ne može ispuniti. Pitam se samo do kada ću patiti.
Najteži su odlasci bez riječi. Kada neko ode bez najave, pozdrava. Ode i ostavi te da ostatak života provedeš pitajući se – zašto?

Tvoja ćerka ILINKA VUKOVIĆ

Dragi tata,

MIJO

Prošla je još jedna godina bez tebe, ali ni jedan dan bez sjećanja na tebe.
Nikada nećeš otići iz mog srca.

Tvoja ćerka MIRA