Danas se navršava pola godine od kad se u vječnost preselio naš ponos
VLADIMIR Božidara BOGETIĆ
Mukla tišina zavladala je našim srcima. Toga dana otišao si tiho...
Vrijeme ne čini ništa da lakše bude, iako svi oko nas se trude da popune prazninu i zacijele rane, ali bol za tobom ne može da prestane.
Želimo sve češće da nam dođeš u san. Da te sretnemo, zagrlimo i ne puštamo više, da ostaneš i ponovo budeš sa nama.
Al u zoru nestaje tama, sa njom odlaziš i ti.
Fališ nam u svakom otkucaju srca, svakom treptaju oka, svakoj sekundi života.
Neka te u tišini vječnog mira prati naša ljubav jača od vremena i zaborava.
Do tada, na tebe čuvamo najljepše uspomene!
Sa ponosom te pominjemo tvoje najmilije buburice : IVANA, STAŠA i MATEA
