Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Tri godine kako nijesi sa nama naš dragi

 VILOTIJE MILIČIĆ
VILOTIJE MILIČIĆ

Još jedan decembar dođe, treći u nizu što jako boli, od kada tata nisi sa nama a tvoja "vojska" jako te voli.
Mnogo sjećanja u svakom danu kad suza sama sklizne niz lice sjeti nas na mudre riječi tvoje, dobra djela i pošalice. Ime tvoje svetinja je naša, iskra svjetlosti u svakoj tami, a kad god duši je teško tvoj lik odnekud odmah se pojavi.
I opet suze izdajice stare krenu teći niz naše lice nije otišao samo je zaspao, ne prihvata duša, razum a ni srce.

Supruga RADOJKA, sin SRĐA, kćerke SENKA, SNEŽANA, SVETLANA, SAVA, SANjA, snaha BOŽICA, unučad i praunučad

poslato: 05.12.2024.

Dragi brate,

IVAN POPOVIĆ
IVANE

Kako napisati riječi koje bi opisale sve što osjećam? Kako prihvatiti da te nema? Godina je prošla, a meni i dalje, sve ovo djeluje nemoguće... Kao da ćeš se svakog trenutka pojaviti. Pomislim toliko puta kad bih mogao samo još jednom da te vidim, da popričam s tobom, da ti kažem sve ono što nisam stigao. Ne mogu da zamislim da te nema.
Ti si i dalje ovde, u mom srcu, u svakom mom sjećanju, u svakom razgovoru kada pričam o tebi. Ne koristim prošlo vreme kada govorim o tebi – ne mogu, ne želim. Uvijek si sada, uvijek si tu, živ kroz svaku riječ, kroz svaku misao i uspomenu. Osjećam te i u tišini, u onim malim znacima koje mi život šalje. Kako je ovo moguće, Voi brate moj?
Kako je moguće da nas je život ovako razdvojio? Nikada te neću pustiti iz svog srca, jer u mom svijetu ti si i dalje tu i dok te nosim u mislima i duši, nikada zaista nećeš otići.
Počivaj u miru, moj brate.
Volim te. Tvoj duh je vječan.

Tvoj brat JOVAN

poslato: 05.12.2024.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend