Dana 11. septembra 2024. godine navršava se četrdeset tužnih dana od kada nije sa nama naš voljeni
RADOVAN (Andrije) NENEZIĆ
Svjesni smo da je život prolazan i da je moralo ovako biti. Ali, postoje tragovi koji se ne brišu, sjećanja koja ne blijede, rane koje ne zarastaju i tuga koju vrijeme ne liječi. Još ne možemo da se pomirimo sa tvojom smrću. Očekujemo da se odnekud pojaviš, da nam se osmjehneš i toplo dočekaš, da se, bar još jednom, ispričamo, nasmijemo, zagrlimo.
Dostojanstveno si živio, pa se i mi sa tugom i bolom koje osjećamo dostojanstveno nosimo.
Mnogo nam nedostaješ, u svakoj našoj priči živiš, u svakom ćutanju se čuješ, jer voljeni nikad ne umiru. Prate nas u stopu svakog dana. Ne vidimo ih, ne čujemo, ali su tu uvijek negdje, uvijek voljeni i zauvijek u našim srcima i našim mislima.
Dobra dušo naša, počivaj u miru sa Anđelima i neka te u tišini vječnog sna prati naš nezaborav i bezgranična ljubav.
TVOJI NAJMILIJI
