Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Навршава се четрдесет дана од кад си ме и ти напустио драги тата

 Saša Bulatović
САША

Твојим одласком на вјерујући боље и љепше мјесто, изгубила сам и други животни ослонац.
Кроз приче ћу чувати успомене на тебе и твој ведар лик и радо се сјећати твојих плавих очију. Нека ти душа нађе мир у царству небеском.

Недостајете ми и волим вас!

У суботу, 02. новембра породица ће посјетити његову вјечну кућу.

Кћерка НИКОЛИНА

poslato: 01.11.2024.

Našem dedi

SLOBODAN VUKOVIĆ
SLOBU

Voljeni deda, znao si koliko te mi volimo, a ti si nam tu ljubav uzvraćao kroz blagi osmjeh, igru i tople zagrljaje. Tiho i nečujno si otišao, a mi te još uvijek tražimo i čekamo da nam dođeš.
Tvoja ljubimica Staša je velika i sve razumije. Svugdje gdje si išao bila je tvoj saputnik i to će joj puno nedostajati.
Darija te zove i tužnim okicama traži.
Lav te doziva i puno mu nedostaje golicanje u tvom krilu.
A tvoj miljenik Vukan, kako si ga od milošte zvao "moj Lovćen", te puno traži i doziva "dedi, dedi", jer mu nedostaje da se igrate, pjevate, šetate a najviše mu nedostaje tvoj zagrljaj u kojem mu je bilo najsigurnije.
Dok je Dorotea mala i nije te zapamtila, ali kada si krenuo, poljubio si je u glavu i još nam miriše na tebe. Privilegija je bila rasti pored takvog dede. Žao nam je što smo ostali uskraćeni odrastanja sa tobom. Počivaj u miru, heroju našeg djetinjstva, a mi ćemo ponosno koračati putevima koje si nam ti osvijetlio.
Deda, toliko si nas čekao, dočekao i ostavio nam najljepše uspomene.
Volimo te.

Tvoja unučad: STAŠA, DARIJA, LAV, VUKAN i DOROTEA

poslato: 01.11.2024.

Četrdeset dana je od kako ne mogu da se pomirim sa istinom da te više nema

SLOBODAN VUKOVIĆ
TATA

Teško je tata. Mnogo je teško.
U ovom trenutku ogromne patnje, treba mi samo tvoj zagrljaj. Ne bilo kakav, već tvoj. Kažu da su zvijezde na nebu, ustvari duše onih koji nijesu sa nama. Dižem pogled ka nebu, kažem ti da te vidim, da mi nedostaješ i da bih voljela da si kraj mene. Namignem ti. Možda si neka zvjezdica baš ti i možda razumiješ koliko me boli što si otišao. Možda vidiš da je moje srce slomljeno, a da mi je na duši još gore. I kada plačem ti si moja snaga, moja utjeha. Znam da me čuvaš i gdje god budem ja, bićeš i ti. Trebam te još uvijek. Toliko toga smo trebali zajedno proći, trebala mi je tvoja podrška, trebao si biti moj štit i moj kralj još dugo. A ja tvoj Ćirko, ribareva kći. Bez tebe ništa neće biti isto... previše boli. Volim te tata. Vikaću ti to svaki dan, uvjerena da će moj vapaj do tamo doprijeti. Nikada se nećemo razdvojiti.
Zdravo tata, moja velika i neizmjerna ljubavi. Nedostaješ mi.

Tvoja kćerka SANJA

poslato: 01.11.2024.

Moj najbolji i voljeni

 SLOBODAN VUKOVIĆ
TATA

Prođe 40 dana a ja sam i dalje zbunjen. Očekujem da te vidim, da zazvoni telefon sa tvojim imenom... Ne mogu da ti opišem koliko mi nedostaješ, jedan tvoj savjet je rešavao svaki moj problem. Dok sam tebe imao, bio sam bezbrižan. Trudiću se da budem otac mom Lavu kao što si ti meni bio. Trudiću se, ali nikad te u tome neću dostići. Ti si moje blago, to znaš, i nosiću te u čitavom mom biću dok sam živ. Mnogo te volim, vječno sam ti zahvalan i hvala ti za najljepših 39. godina života.

Tvoj sin BOJAN

poslato: 01.11.2024.

Prođe 40 dana od kad si nas napustio

 SLOBODAN VUKOVIĆ
TATA

Bio si mi roditelj od koga sam imao veliku ljubav, podršku i iskrenog prijatelja. Sad sam ostao bez toga. Mnogo mi je teško. Svaki trenutak mislim na tebe i baš mi nedostaješ. Nedostaje mi sve, ali najviše tvoj osmijeh i druženja koja smo samo ti i ja imali. Nedostaješ unukama, tvojim princezama, pitaju za didu, a teško mi je reći da dida nije tu. Ostala je ogromna praznina, ali tvoje veliko srce, dobrota i ljubav koju si mi bezuslovno davao, ostaće zauvijek urezana u mom srcu.
Volim te i puno mi nedostaješ, moj tata!

Tvoj sin IVAN

poslato: 01.11.2024.

Dana 02.11.2024. godine, navršava se 40 dana od kad nas je napustio naš voljeni

SLOBODAN VUKOVIĆ
SLOBODAN VUKOVIĆ

Bio si primjer bezgranične ljubavi, dobrote, plemenitosti, tople ljudske pažnje, riječi i savjeta. Uz tebe smo naučili kako pošteno živjeti i kako se dostojanstveno nositi sa bolom. Tvojim odlaskom ostavio si veliku prazninu u našem domu, ali i časno ime na koje smo neizmjerno ponosni. U tišini ti pričamo, mislima grlimo i beskrajno te volimo. Mnogo nam nedostaješ.
Dugujemo zahvalnost svima koji su u ljubavi i poštovanju prema našem Slobu, lično bili prisutni ili se na drugi način oprostili od njega i tako ublažili našu bol zbog njegovog odlaska.

U subotu, 02.11.2024. godine u 11 časova, porodica i šira rodbina će posjetiti njegovu vječnu kuću.

Ostaćeš zauvijek u našim srcima.

OŽALOŠĆENA PORODICA

poslato: 01.11.2024.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend