26.07.2025. godine su dvije godine od tragične smrti našeg

STEFANA RACKOVIĆA

Ljubav i bol zauvijek.

PORODICA

Sjećanje na mog voljenog

IGORA

Prošlo je četrdeset dana od kako si otišao zauvijek... Četrdeset dana od kada je svijet za mene postao tiši, prazniji, hladniji. Nedostaješ mi, ne onako kako nedostaje običan čovjek, već onako kako fali zrak kad te guši, kako fali glas kad imaš šta da kažeš, kako fali smisao kad ode ono što ti ga je davalo. Još te čujem kako odzvanjaš u daljini, u svakom prolazu vjetra, u svakoj krivini neba koju oči ne mogu da prate. Naki, volio si motor i brzinu kao da ti je krv u gumama tekla, bio ti je srce, a cesta duša meka. Nosim te kroz suze, kroz planove što nisu stigli, Viktor i Andrea… imena što su nam se u srcu urezala, koja smo šaptali pred san. Taj put, ta krivina nas nije pitala da li još sanjamo. Bio si moje uvijek, moj smijeh, moj plan, moj kraj i sve ono što nikada neće doći. U meni ćeš trajati do poslednjeg daha. Kad dođem gore samo me čekaj, ti na svom motoru, a ja s rukom na srcu, jer ono nikad nije prestalo da te zove.

Volim te zauvijek, Naki.

Tvoja ANĐELA

Četrdeset dana je od smrti našeg dragog

IGORA TOMANOVIĆA

Rano moja iz maldosti, tugo vječna srca moga.
Mlađi brate čežnjo moja otišao si bez pozdrava.
Dogovor ovo nije moj i tvoj nikad bio
zajedno smo planirali al život nas razdvojio.
Tebe gore među zvijezde da uljepšaš njihov put,
a mene ostavi ovdje da ti vječno budem ljut.
Obećaj mi moja sliko, sresćemo se nekad
gore da nastavimo đe smo stali naše lude razgovore.
,,Vidiš li rane moje, dok pričam sa tvojim likom.
Vidiš li suze moje, dok plačem nad tvojom slikom?

Vidiš li moje snove dok te sanjam?
Vidiš li kako me ubijaju tvoja ćutanja?
Čuješ li krik mog bola, dok jeca brat tvoj?

Čuješ li me brate mili moj, jer sa tobom je otišo i život moj?“

Počivaj u miru Gile brate, vječna rano moja.

Od brata NIKOLE ĐURĐIĆA

1177 dana, voljeni naš KAPETANE, postojiš tamo gdje oblaci šetaju, gdje zvijezde nam namiguju..., gdje Anđeli te čuvaju...

RADISLAVE Milanov STEVOVIĆU

26.01.2022 - 26.07.2025

ZNAŠ LI ŠTO BOLI, KAPETANE...? BOLI KAD ODEŠ DALJE TIJELOM, A DUŠA... DUŠA OSTANE TAMO GDJE JE SRCE ZADNJI PUT JAKO KUCALO, JER SMRTI ZAPRAVO I NEMA I NEMA KRAJA...
TUGA IPAK ZAUVIJEK OSTAJE, A TO SRCE NAJBOLJE ZNA...
FALIŠ, JAKO, JAKO NAM FALIŠ...

Voljeni naš, uzore naš s ljubavlju te se sjećamo zahvalni za svaki osmijeh, zagrljaj, poljubac... svaki trenutak proveden s tobom! Tvoji: MILAN, ANJA, MARKO i ANA