Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Година дана од када је умро мој супруг

 Jovan Nišavić
ЈОВАН НИШАВИЋ

Драги мој Јоване,
много ми је тешко без тебе.
Више од пола вијека градисмо наш дом, подизасмо и васпитавасмо дјецу, учисмо их да часно и поштено корачају кроз живот, стварају и чувају породицу.
Прошли смо скупа лијепе и ружне тренутке, дијелећи добро и зло, а сада твоје мјесто оста празно.
Вријеме пролази, а ја не умијем да живим без тебе.
Нека твоја племенита душа почива у миру.
Збогом до поновног сусрета.

Твоја супруга ЗОРИЦА

poslato: 22.03.2025.

Година дана од када је умро наш драги супруг, отац, дјед, свекар и таст

 Jovan Nišavić
ЈОВАН НИШАВИЋ

Много је лијепих успомена да те вјечно памтимо и о теби са поносом причамо.
Увијек ћеш нам недостајати и нећемо допустити да дан прође без сјећања на тебе.
Хвала ти на љубави коју си нам пружао.



ТВОЈА ПОРОДИЦА

poslato: 22.03.2025.

Najboljoj tetki

Katarina Davidović
KAJI

Još uvijek čekamo da nam nasmijana dođeš, i pozoveš: ,, gdje ste pilići?"
Mi i dalje živimo zajedno, samo u nekoj drugoj dimenziji.
Mali smo, pa je stvarna tuga za nas riječima neopipljiva.
Ali znamo da je tvoj zagrljaj bio najtopliji, da su nas tvoje ruke uvjek pridržavale, da je tvoj osmjeh rušio sve zabrane.
Znamo, tetka, da se u tebi krila naša beskonačna sloboda.
Shvatili smo koliko je naš život bio lijep, i da nisi dala da ga tvoje tuge, nepravde i bolesti pokolebaju, da mi to osjetimo.
U zahvalnost tebi, kroz život ćemo koračati ponosni na našu ljubav vječnu, koju nam niko ne može uskratiti.

Tvoja djeca te beskrajno vole
MATEJ, MONIKA, JAKOV i ISKRA

poslato: 22.03.2025.

Jedina moja,

Katarina Davidović
KALICE

Godinu te dana zovem, godinu te dana tražim.
Suzama ti pisma pišem, tugom molim da se vratiš.
Dođi da ti rane liječim, dođi da se ljepotom tvojom dičim.
Obraduj mi djecu moju, Vaska našeg razveseli, majku nejaku nam osnaži,
Borisu mom pomozi, jer bez tebe živimo, ali izgubljeni.
Dođi ako ti se tata raželio, nego se bojim da te brat Goco čvrsto zagrlio.
Čim se meni ti ne vraćaš.
Fino ste mi na grob stali, ne zna se ko je mlađi.
Rano moja preduboka.
Želje si mi svoje rekla, pa iz mojih ruku ti požuri, sebi to ne mogu oprostiti.
Što mi ode snago moja?
Sve smo u životu dijelile, pa sam zadnji tvoj uzdah zadržala.
Eto tako sad ti dišem.

Voljeću te dok sam živa!

Tvoja sestra KRISTINA, zet BORIS i djeca

poslato: 22.03.2025.

26. марта навршава се година од како нас је напустио наш вољени

Ostojić Božidar
БОЖИДАР Владимира ОСТОЈИЋ

Година прође, а још не можемо прихватити чињеницу да те нема.
Година без твог осмјеха, топлог погледа и без твојих шала. Много нам недостајеш.

С љубављу те помињемо, по добру памтимо и с поносом чувамо успомену на тебе.



Твоји:
РАЂА, БОЈАНА и КОЈА

poslato: 22.03.2025.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend