Godinu dana od smrti mog kuma

SIVORIJA

Uskoro se otvara lovna sezona, a nema tebe i tate da zajedno krenemo u naše lovačke dane.
Nedostajete u svakom druženju, na svakoj stazi i u svakoj priči koju smo nekada dijelili. Godina je prošla, ali uspomena ne blijedi. Sa posebnom tugom i ljubavlju pominjem tebe, moj kume, i mog pokojnog tatu Slobodana. Dva lovca, dva dobra čovjeka, koje je povezivala ista ljubav prema prirodi, lovu i prijateljstvu. Neka vas tamo negdje ponovo spoji ista lovačka staza.
Počivajte u miru, a mi ćemo vas čuvati od zaborava.

Od kuma BOĆE

TANJA PAVIĆEVIĆ

Godina je otkako nisi sa nama, a nije prošao nijedan jedini dan da nisi u mojim mislima i snovima.
Svakim danom sve više shvatam kolika si rijetkost bila.
Čuvamo te od zaborava kroz svaku priču o tebi - naročito kroz one koje pričamo tvom unuku, koga si beskrajno voljela i u kom i danas živi dio tvoje ljubavi.
Zauvijek ponosni na tebe i sve sto si bila.

Tvoji: TAMARA, BOGDAN i ŽELJKO

Našem bratu i ujaku

VASILIJU DURUTOVIĆU

Riječ "nedostaješ" je isuviše slaba da opiše naša osjećanja tokom svih ovih šest godina od tvog odlaska.
Fali nam tvoj osmijeh, tvoje šale, savjeti, tople bratske i ujakove ruke da nas zagrle i ohrabre onako kako su samo one znale.
Dođi nam makar u snovima.

Vole te tvoje
LJILJA, RADA i MAJA