Jedini naš

MARINKO
Godina dana..., a kao da je juče bilo. Godina dana, kao da su ruke ostale prazne, a srce puno tuge. Smijeh koji smo zajedno dijelili pretvorio se u tišinu koja ponekad vrišti više od riječi.
Nedostaješ najviše u sitnicama i u rečenicama koje nijesmo stigli reći.
Zauvijek si naš poseban i voljen u svakoj stvari i trenutku koji živimo dalje ovdje bez tebe.
Tvoje
TATJANA, JOVANA i DIJANA





