MILIVOJE

Kada kazaljke se sklope pomislim da na tebe i u nebo ovo pogledam.
Tražim samo jednu zvijezdu sjajniju od drugih, da joj ime tvoje dam.
Znaš, da uvijek jednu svijeću zapalim za tebe, da te čuva dobri Bog.
Ništa više nije isto od kada te nema, da li čuješ urlik moj.
Pamtim tvoje oči, još me noću probude,
Pred njima bi se vojske svijeta odmah predale,
Pamtim tvoje srce što si slijepo pratio,
Previsoku cijenu si zbog toga platio,
S bolom borim se, nedostaješ mi sad,
Kako je bez tebe prazan ovaj grad

MINJA

Najdraži naš,

NEMANJA BOROVIĆ

I opet, nekad najradosnije jutro i dan, Tvoj 42. rođendan, 23. bez sestre, društva svoga, porodice i prijatelja, bez nas. Bez naše velike radosti dvije, čiji nam osmijeh snagu daje, a dobrota srca grije.

I iznova, ćemo obilježiti ovaj dan, uz ruže i svijeće, listati album vremena sreće, s ljubavlju, ponosom i tugom, čestitati Ti rođendan.

Da, Ti si bio srce svega, smjeha, pjesme i radosti, osjećaja da smo na krovu svijeta, a sada pred vratima sobe Tvoje, večeri svake molitva tiha, vrati se kući sve Tvoje te čeka...

Ne tražimo mnogo, samo jedan dan, da vidimo predivnu ljepotu, čujemo umilni glas, ruku pod ruku prošetamo gradom, ispunimo zajednički san.

SESTRA, MAMA i TATA