Prošlo je dvije godine otkada nije sa nama voljena sestra

VJERA RADULOVIĆ

rođ. Begović

Sestro naša mila, nedostaješ nam svakoga dana.
Nedostaju nam tvoj smijeh, tvoja dobrota, vedrina i ona posebna radost kojom si obogaćivala naše živote.
Nedostaju nam naši razgovori, druženja i svi oni trenuci koji su, zahvaljujući tebi, bili ljepši i topliji.
Čuvamo te u srcima i uspomenama, u pričama kojima te iznova vraćamo među nas.
Često te pominjemo, prisjećamo se tvojih riječi, tvog osmijeha i svega što si bila i što si nam značila.
I tako, kroz ljubav i sjećanja, ostaješ dio nas, uvijek blizu, nikada zaboravljena.

Zauvijek voljena i zauvijek naša.

Tuguju za tobom sestre i braća

Četrdeset je najtužnijih dana od kada nisi sa nama

NEBO

Brat je krilo, kojim čovjek leti Brate moj, tvoj odlazak je tišina koju ništa ne prekida, a tvoja uspomena svetinja koju vrijeme ne dotiče.
Neka ti dragi Bog podari vječni mir i spokoj tvojoj dobroj i plemenitoj duši i Carstvo nebesko.
Sa tugom u srcu i vječnom ljubavlju čuvaćemo uspomene na tebe.

Brat LJUBIŠA i snaha DRAGANA sa djecom DUŠANOM, LAZAREM, DUNJOM i ANGELINOM