Prošla je godina dana od smrti našeg voljenog

GRUJO DABETIĆ

Godina ispunjena nekom tihom tugom, obojena sjećanjima na tebe. U svakom si snu, svakom svitanju, u svakom koraku i svakom udahu.
Nedostaješ nam, velikim i malim, da se osmijehneš, zagrliš, da nam se obraduješ i pokažeš nam ljubav, kako je samo tvoje veliko srce znalo da voli. Radujemo ti se u svakom snu, da podijelimo barem još jedan trenutak sa tobom, jer iako nestvaran, nama je neprocjenjiv.

Volimo te zauvijek!

Tvoji supruga ANKA, ćerke IVONA, NELA i TIJANA, unučad ALEKSA, SAVA, MANJA, VUK i LOLA

BOJAN BOJIČIĆ

Živote sestrin najveći.
Tri godine bez tvoga zagrljaja i osmijeha, a ja i dalje mislim doći ćeš nam. Boli me i duša i tijelo kada vidim tvoju praznu stolicu za stolom, gdje smo se smijali, nazdravljali, pričali, pravili planove za budućnost koju nam prokleta sudbina uze...
Nije prošao dan da se nisam probudila i zaspala sa tobom pred očima i u mislima, niti će proći dok dišem. Vrijeme prolazi batice, rana za tobom postaje sve dublja, a bol sve jača. Nekad je nepodnošljivo disati znajući da nisi tu, da me nećeš sresti na pragu svoje kuće, nećeš me više nazvati, nećeš biti tu za sestru kroz ovaj život, kako si mi stotinu puta obećao.
Uvjek smo računali kakvu god muku u životu imali, imaćemo jedno drugo, i sve će biti dobro.. a ti mi ode batice, ode moj zaštitnik i moja snaga.
Ne postoji način da opišem koliko mi nedostaješ, i koliko bi sestra sve uradila da te vrati kod tvoga Bogdana, Božidara i tvoje Make. Vidiš li kakvi su nam musketari? Vole se, drže se i čuvaju jedni druge.
Tvoja Maka, moj Marko i ja živimo za njih. Sve se promijenilo osim naše ljubavi za tobom. Želim da vjerujem da nas čuvaš, da si sa nama, i da nas čekaš… Ponosu naš. Čežnjo i rano naša. Neraskidivo.

Tvoja sestra TAMARA, zet MARKO, TARA i MLADEN

Srećo naša

BOJAN BOJIČIĆ

01.02.2022. dan koji je promijenio sve, srušio naš svijet. Tri godine bez tvog zagrljaja, bez tebe dušo naša, a mi još postojimo, postojimo ali ne živimo. Naše si nebo, naše sunce, naša radost, naša najveća tuga. A naša tuga je veća od svake radosti. Boli sine i ne prolazi i nikad proći neće. Trudim se da ti majčine suze ne remete mir, ali džaba one same teku. A znam da ću plakati sve tiše i tiše jer kad srce umre ni suza nema više. Nezamislivo je Bojane bez tebe, toliko boli i patnje teško je opisati, za to riječi ne postoje.
Ode nam iznenada, bez pozdrava u svojoj kući koju si gradio sa puno ljubavi za svoju porodicu koje si bezgranično volio, volio si sve, volio si život....... Ali siguran budi da svi mi dajemo sve da oni budu srećni, da čuvaju uspomenu na tebe, da znaju ko je bio njihov tata. Neće biti da te nema, uvijek si sa nama. Da li ti to vidiš....osjećaš ....ne znamo, ali znamo da nam daješ neopisivu snagu da izdržimo ovu bol i budemo tu sa njima.
I tako dan za danom.

Ljubavi naša najveća.
Tugo naša vječna.

Tvoji neutješni roditelji
majka NADA i otac BORO