DANILO Petrović NJEGOŠ

Prošlo je dvadeset godina od kako si otišao a ja i dalje čujem tvoj glas među vrhovima planina.
Tvoje staze ostale su urezane ne samo u stijenama koje si popeo već i u našim srcima. Bio si više od planinara - bio si vođa, prijatelj, brat. Čovjek koji je disao zajedno s prirodom, uvijek tražeći visine ali nikada ne zaboravljajući biti skroman i nježan. Tvoja hrabrost i strast prema planinama bile su tvoja snaga ali i tvoja sudbina. Tog dana kada si stradao na Materrhornu svijet planinarstva izgubio je jednog od najboljih. Ali tvoja porodica izgubila je dio duše. Tvoje ime se izgovara s poštovanjem a tvoja priča živi među onima koji sanjaju o visinama planinskih vrhova.
Brate moj vrijeme prolazi ali ljubav i ponos ostaju vječni. Neka ti je vječna slava i hvala što si nam pokazao kako se živi s punim srcem, neka ti je laka crnogorska zemlja, a duša slobodna kao orao koji nadlijeće vrhove koje si volio.

Voli te tvoja neutješna sestra OLGA

Navršava se 40 tužnih dana od kako me je napustio moj ujak

DRAGI-CRNI STANIŠIĆ

Dragi ujo, teški su ovi dani bez tebe, bez tvoga glasa, osmijeha, tople riječi, bez tvoje ljubavi i podrške.
Bojio si moj svijet najljepšim bojama i činio da se uvijek osjećam posebnom, voljenom i zaštićenom, na čemu sam ti zauvijek beskrajno zahvalna.
Neka ti duša pronađe mir, a ja ću te u svom srcu čuvati od zaborava, ponosna što sam te imala.
Voljeću te zauvijek.

Tvoja VLADANA

Danas su dvije godine od kad nijesi sa nama

MILAN Milutinov MILJANIĆ

Nedostaje nam tvoja snaga, savjeti, ljubav i velika roditeljska podrška koju si uvijek nesebično pružao.

TVOJA PORODICA

Oko sestrino najljepše,

BOJAN BOJIČIĆ

Srećan ti rođendan... već četvrti da ti neću poslati poruku u ponoć, da te neću zagrliti i poljubiti?
Ali ja i danas slavim dan kada je rođen moj brat, pola moga bića. Kakva nas je to zla sudbina razdvojila batice moj, otrgla te od tvoje sreće...
Srce mi je puno tuge. Živim. A toliko je toga umrlo u meni sa tobom...
Sve prolazi i sve se mijenja osim ove ljubavi i patnje. Za tebe mi lijeka nema. Zašto nismo mogli danas roštiljati, pjevati i veseliti se dok nam se đeca igraju po dvorištu? Ako je ko zaslužio, volio i želio da živi to si ti. Stvorio si i ostavio za svojih 35 godina toliko ljubavi što neko ne bi ni za dva života, ponosu naš. Čuvam i slavim svaki naš trenutak, svaku uspomenu, sve što si bio, radio i volio moj je putokaz. A vidiš li kakvi su nam momci i Tara? Tvoja Maka, moj Marko i ja dajemo sve od sebe za njihov osmjeh i sreću... Sestra je tebi obecala nešto one proklete noći što mi te uze...
Volim te cijelim bićem. Čuvaj nas... Neraskidivo.

Tvoja sestra TAMARA

Dana 15.08.2025. godine, navršava se 4 godine od kada nije sa nama naša voljena

LJUBINKA VEŠOVIĆ

Draga Ljubice, nema riječi koja može da opiše prazninu koju imamo, dane koje brojimo bez tebe, noći u kojima te tražimo i misli koje ne izgovaramo dok tiho patimo.
Ljubav je savršena samo onda kada bezgranično vjerujemo, a mi vjerujemo da nas čekaš u boljem svijetu da nastavimo gdje smo stali jer naša ljubav nema kraj!

U subotu, 09.08. posjetićemo njenu vječnu kuću u krugu porodice.

Zauvijek u našim srcima i mislima.

Tvoji: VESKO, SAŠA, PETAR, FILIP, MAŠA, MILJAN i NEDA