Navršava se 40 dana od kada nas je napustio moj voljeni otac

LJUBOMIR - LJUBO PEROVIĆ

Moj Ljubašu,
teško mi je bez tebe. Mnogo teško. Sve teže.
Po više puta se svakoga dana, na djelić sekunde, zaboravim i krenem kod tebe, u tvoju sobu, da ti kažem nešto novo, da o nečemu zanimljivom prodiskutujemo, da nešto promozgamo.
Gdje god da sam na trenutak požurim. Seknem, krenem a onda stanem. Presiječe me poput noža bolna istina da ti nijesi tu, da tebe više nema.
U tvojoj sobi je sada još nešto.
U tvojoj sobi je i tvoja slika.
Tačno je iznad tvog kreveta.
Bude mi malo lakše kada pogledam u nju.
Zastanem, zagledam se u tvoju sliku, u Tebe.
I kao da te na trenutak oživim. Kao da si tu, pored mene. I pogledom te poljubim prije nego što iz tvoje sobe izađem.
Moj skromni, dobri, pošteni i plemeniti Ljubašu, svega se sjećam što si mi govorio i podrudiću se, ako Bog da, da kao i do sada, ispoštujem i ispunim svaki tvoj savjet, svaki tvoj nalog, svaku tvoju sugestiju i želju meni izrečenu.
Dragi Tata,
živjećeš u meni. Svakoga dana, svakoga sata, svake minute, ... Zauvijek!

Tvoj ZVONKO

LJUBOMIR PEROVIĆ

Ljubane moj.
Iako smo ti i ja poživjeli dobre godine, koje bi mnogi poželjeli, mene srce za tobom boli.
Boli me i srce i duša.
I dok sam ja živa, živjećeš u meni i ti, moj Ljubane voljeni.
Sada počivaj u rajskom miru.
To si ti tvojom dobrotom zaslužio.

Tvoja STOJKA, tvoje STOJČE

Navršava se 40 dana od kada nije sa nama naš dragi i dobri

LJUBOMIR - LJUBO PEROVIĆ

Nedostaješ nam puno.
Svakoga dana sve više.
Velika je praznina bez tebe. Ogromna.
U našim životima nikada više ništa neće biti isto.
I sve, ama baš sve, biće nepotpuno, nekompletno.
Jer fizički tebe nema više sa nama.
Hvala ti za svu tvoju veliku ljubav, za tvoju dobrotu, za tvoju ogromnu pažnju, za tvoju podršku i posvećenost svojoj porodici, koja je bila stalna i nevjerovatna.
Hvala Bogu na tome što smo te takvog imali.
Uvijek ćeš biti u našim mislima.
Uvijek ćeš biti u našim srcima.
Volimo te. Puno!

Zauvijek tvoji,
STOJKA, ZVONKO, SLAVKO, SANDRA, LARA i VIKTOR.

Godina dana prođe od kada nisi sa nama naš

JORGOVANE

A taj najtužniji dan nikako...
Nedostaješ ... u svakom trenu ... na tvom mjestu u dnevnoj sobi ... svi zajedno ... sreći i tuzi ... pozivu ...
Da nam kažeš da će sve biti u redu i počneš se smijati kada krenemo pričati šta nas brine.
Nedostaje tvoja pokretačka snaga i volja, golema ljubav i vjera u nas.

Preponosne na tebe, tvoj život i borbe, ljubav koju si darivao svima oko sebe.

Vole te tvoje :
ANA, NJAKI i TAŠO