Dvije godine su od smrti našeg voljenog

DRAGUTINA Mihaila ĐURIĆA
Vrijeme prolazi, ali tuga i sjećanje ostaju.
Danas te se s ljubavlju sjećamo.
Tvoja porodica ĐURIĆ
Dvije godine su od smrti našeg voljenog

Vrijeme prolazi, ali tuga i sjećanje ostaju.
Danas te se s ljubavlju sjećamo.
Tvoja porodica ĐURIĆ
poslato: 22.11.2025.
Dana 28.11.2025. navršava se godinu tužnih dana od kada nije sa nama naša

Prošla je godina od kada te nema, a nama i dalje svako jutro počinje sa tobom a noći traju vječno.
Sve je na svom mjestu, kuća je ista, ali tišina drugačije odzvanja a svaka stvar čuva sjećanje na tebe, tvoj dodir i tvoj miris.
Vrijeme liječi.... samo postoje rane koje se ne zatvaraju nego nauče da bole u tišini.
Nedostaješ svakog dana, u svakom razgovoru koji želimo da ti ispričamo, u svakoj sitnici koja nas podsjeti na tebe. U glavi su nizovi nedorečenog.
Dio nas je otišao s tobom tog dana.
Fališ nam... mnogo nam fališ.
A često pomislimo da si tu... u šumu vjetra, u svjetlosti kroz prozor, u snu koji kratko traje ali donese mali mir i toplinu sjećanja.
Počivaj u miru naša voljena. Neka tvoja duša bude lagana kao jutarnja magla, a naša srca će te zauvijek čuvati, dok se opet ne sretnemo tamo gdje nema rastanka.
U nedelju, 23.11.2025. u krugu porodice posjetićemo tvoju vječnu kuću.
Tvoji najmiliji: ŽELJKO, LUKA, ANĐELA i ANDREA VUKČEVIĆ
poslato: 22.11.2025.
Dana 28.11.2025. navršava se godina dana od smrti naše voljene majke

Možda nekad, hodajući na prste na oblacima nečujno dođeš da nas obiđeš a nečujno odeš, kao što si i živjela.
I evo godina dana zgučila se na list papira.
Ne dozvoljavamo ćutnji da proguta ono što si bila,
ni vjetru da raznese tužne note do nebeskih sila.
Ljubav koja ne prestaje, samo mijenja oblik iz glasa u vjetar, iz duše u stih.
Majko, počivaj u nebeskom Carstvu i neka tvoja dobra duša nađe mir.
Tvoja djeca: LUKA, ANĐELA i ANDREA
poslato: 22.11.2025.
Godina dana je od smrti moje voljene sestre

Sanja sestro, kako da prihvatim da te nema među nama... godina prođe, a ja i dalje ne vjerujem da je ovo istina.
Nedostaješ mi svakodnevno, naši razgovori, sve ono samo što smo mi znale.
Ostavila si me da tugujem za tobom, nije trebalo da bude ovako, nije...
Sestro moja, rano moja.
Tvoja sestra JASNA VUKAŠINOVIĆ sa porodicom
poslato: 22.11.2025.
Navršava se godina dana od smrti naše voljene

Sanja, prođe duga i teška godina.
Tvoj iznenadni odlazak ostavio je veliki trag u našim životima.
Nedostaješ u svakom trenutku, u svakoj misli, u suzama koje krijemo jedni od drugih.
Počivaj u miru, a mi nekako moramo dalje.
OŽALOŠĆENA PORODICA
BAUKOVIĆ
poslato: 22.11.2025.

Godina je iza nas, godina tuge, tišine i bola.
Svakog dana se okrećem, da li ćeš doći, da li ću čuti tvoj glas.
Mnogo mi fališ, izgubila sam veliku podršku, veliku snagu, veliki oslonac.
Često me za tebe pita tvoj Đinđur, mnogo joj nedostaješ.
Bez tebe je svaki trenutak prazniji a dan teži.
Nedostaješ mi više nego što riječi mogu opisati.
Počivaj u miru, nek te čuvaju anđeli nebeski.
Voli te sestra DANIJELA, zet MARKO i sestrična ĐURĐINA PEJOVIĆ
poslato: 22.11.2025.
Draga naša

Prošla je godina dana otkako te nema sa nama, teško učimo da živimo bez tebe.
Sve je isto, a nista nije kao prije....... tvoje mjesto je prazno. Još te čujemo u sjećanju, tvoj glas i tvoj pogled koji je uvijek govorio više od riječi.
Počivaj u miru, moja voljena snajkice, tvoja dobrota i tvoja snaga ostali su zauvijek u našim srcima i nikada neće izblijeđeti.
S ljubavlju te se sjećamo.
Tvoji Maraši: TANJA, PEĐA, TADIJA, ALEKSA i VASILISA
poslato: 22.11.2025.
Četrdeset je tužnih dana od kako nijesi sa nama

Zauvijek u našim srcima i mislima.
Stric SLOBODAN i sestra STANA PETRUŠIĆ sa porodicom
poslato: 22.11.2025.
Četrdeset je dana od kada nije sa nama naš drug

Zauvijek u našim srcima.
Tvoji drugovi DEJAN KRGOVIĆ i JOCO MIJUŠKOVIĆ
poslato: 22.11.2025.
Četrdeset je tužnih dana od kako nijesi sa nama

Nedostaješ....
Sestra DUŠKA sa porodicom
poslato: 22.11.2025.