Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Dragom bratu

Rodoljub Raickovic
RODOLJUB RAIČKOVIĆ

Prošlo je 40 dana od kad je prestalo da kuca srce našeg brata.
Svakog jutra srce zadrhti u nevjerici da te nema.
Svake noći pogled ka nebu i pitanje gdje si i kako si sada. Hrabro si priznao poraz nakon višegodišnje borbe u igri što se život zove i isto tako hrabro zakoračio u susret anđelima. Nadamo se da si pronašao mir u zagrljaju naših roditelja i predaka. Ponosni smo što smo te imali. Dostojanstveno ćemo se nositi sa bolom i čuvati te od zaborava.

Tvoji neutjesni,
braća: BRANKO, BOJAN, MLADEN, SLOBODAN i sestre LIDIJA i VERICA

poslato: 10.05.2024.

Дана 11. маја 2024. године навршава се четрдесет дана туге и бола од кад нас је напустио наш вољени брат, ујак и шура

ZORAN TOMČIĆ
ЗОРАН ТОМЧИЋ

Зоко, на растанак са тобом нисмо били спремни! Један тренутак, само један тренутак оте те из наших загрљаја. Отишао си радно, тихо и истрајно као што си и живио. Твој часни живот обавезује нас да тугу носимо достојанствено, онако као што би и ти желио. Почивај у миру брате мој!

Твоја сестра ВЕЛИКА-БЕЈА, зет СЛАВИША, сестричине ЈОВАНА и БОЈАНА

poslato: 10.05.2024.

Godina je dana od smrti mog najboljeg prijatelja

MARJAN ORBOVIĆ
MARIJANA ORBOVIĆA

Moj Maki, kako je čudno u istoj rečenici staviti smrt i tvoje ime. Nekako ne idu zajedno, sa tvojim duhom, tvojom životnom snagom i energijom. I dalje je tvoje prisustvo snažno, tvoj uticaj kao da tek sad dobija pravi smisao i značenje, a vrijeme samo podvlači tvoje riječi i tvoju dobrotu. Veze sa najbližima ne prestaju odlaskom iz ove stvarnosti jer se nastavljaju u nekim drugim svijetovima, suptilnijim, manje vidljivim, ali dostupnim našoj svijesti, posebno tvojoj koja nema granica i kojoj su vrata percepcije svih stvarnosti odavno otvorena. Tako je naše druženje i dalje živo i ti nekako nalaziš načine da me podučiš, uputiš i posavjetuješ. Ne znam kako ti je tamo s onu stranu zavjese, ali znam da je nama ovamo bolno očigledna praznina i nedostatak tvoje mudrosti i neponovljive ličnosti. Znam da ćeš nastaviti da iz bezvremenosti svoga stanja pružaš svima bliskima potrebnu podršku u trenucima naših slabosti, ali ne mogu izbrisati nejasan utisak da mi nijesmo bili tu za tebe na pravi način kako si ti zasluživao. Možda ne bi tako rano otišao da smo bili zahvalniji i iskreniji u priznanju tvoje posebnosti i možda smo podlegli utisku da si ti neranjiv i besmrtan.

IVICA KOPRIVICA

poslato: 10.05.2024.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend