Dana 22. aprila 2024. godine navršava se godina dana od kada nas je iznenada napustio i preselio se u vječnost naš

ZORAN NIKOLIĆ

Kapetan duge plovidbe

Voljeni naš Zorane, ovo je bila godina ispunjena tugom, bolom i nevjericom da je istina ovako surova i da ti nijesi više među nama. Bio si naša svjetlost, naša snaga i zaštita i naš ponos u svakom trenutku našeg života tvoje majke, djece, sestre i unučadi. Znao si koliko smo te voljeli, a koliko nam fališ to ne možeš znati i kolika je ostala praznina tvojim odlaskom. Beskrajno smo tužni i ranjeni zbog preranog rastanka sa tobom ali ćeš zato ostati da živiš u našim srcima, u našoj priči i u svemu što će doći, a mi nećemo moći da podijelimo sa tobom.
Počivaj u miru, voljeni naš Zorane.

Obavještavamo rodbinu, prijatelje i poznanike da ćemo u neđelju 21. aprila 2024. godine u 10 časova održati godišnji pomen na gradskom groblju u Škaljarima.

Porodica NIKOLIĆ

Navršava se četrdeset tužnih dana od kada nas je napuštio naš voljeni

VELIMIR Đuro DAJKOVIĆ

Otišao si onako kako si i živio - tiho i dostojanstveno. Dok praznina u našim srcima ne jenjava, ostaje žal za posljednjim zagrljajem. Tvojim odlaskom, ostavio si neprolazan trag iskrenosti, pravih vrijednosti, i neizmjernog poštovanja. S ljubavlju, ponosom i tugom čuvaćemo sjećanje na tebe. Neka tvoja duša počiva u miru.

U srijedu, 17. aprila 2024. godine u 10h uža porodica posjetiće tvoju vječnu kuću.
U ime četrdesetodnevnog pomena priložićemo novčani prilog cetinjskoj bolnici 'Danilo I'.

TVOJA PORODICA
Supruga ZAGORKA, sinovi ALEKSANDAR i VLADIMIR, ćerke TIJANA i NADEŽDA, bratanična MIRELA, unuk MATIJAŠ, unuke TEODORA i SARA

Nahrabrija i najbolja majko,

VIOLETA TMUŠIĆ

rođ. Milić

Hvala na bezbrižnom djetinjstvu, podršci i neizmjernoj ljubavi kojom si nas obasipala.
Ne postoje riječi kojima ti se možemo zahvaliti za sve što si učinila za nas.
Svoju snagu i borbenost si još jednom pokazala i dokazala u ovoj posljednjoj borbi, u kojoj kao i uvijek nisi odustala.
Velika praznina i tuga će ostati u našim srcima vječno, posebno što će naša djeca biti uskraćena za pristustvo tokom odrastanja ali smo sigurni da ovo nije kraj, da ćeš uvijek biti tu uz nas, sačuvana od zaborava...

Zauvijek u našim srcima,
MIKAILE i MARIJA sa porodicama

Voljeni, najvoljeniji,

NIDŽO

Ponosne smo i zahvalne na godinama koje smo provele s tobom, na tome što smo bili primjer kako treba porodica da izgleda. Nijesmo same, sa nama si. Ima te u suncu, u kiši, u vjetru, u svakom osmijehu i suzi. U svakoj šali koju bismo, onako u tvom maniru, “bacile”, a ima ih.
U krajnjem, svako može biti suprug i otac, dok si ti najmanje bio to.
Umjesto toga, odlučio si da budeš muž, tata, prijatelj, drug, brat. Sve u jednom i sve to nama.
I na tome ti hvala.
Do sljedećeg života, Volimo te

Tvoje: ZORICA, NINA i LANA