Četiri godine prođoše tugo moja, brate moj
SLAVKO
Zašto tuga toliko traje i zašto da živim dalje. Nedostaješ mi brate moj, neki to nikako da shvate. Ni bol, ni tugu vrijeme ne briše, što ide dalje bol je sve viša. Bio si najbolji brat i uvijek ćeš biti. A sad brate sve je pusto, nema tvoje blage riječi da me pitaš kako mi je. U srcu tuga, na grobu tišina a u domu našem velika praznina.
Dok otvaram kućna vrata gledam dal ću sresti brata. Pred očima tužno sve, nema oca, nema majke, nema drugog brata. Gledam slike, dok niz lice suze teku. Najsrećniji tu smo bili i šta dočeka dome mili.
Tužna i žalosna tvoja sestra MIJOMIRKA – MIRA