Dana 19. februara navršava se šest godina otkako si tiho zakoračio u vječnost,

MIHAILO Vidoja TODOROVIĆ

1941 - 2020.

Godine prolaze, ali bol i praznina ostaju.
U svakom svitanju bez tebe i u svakoj noći koju ispunjavaju uspomene — ti si tu.

Ne pamtimo te po odlasku, već po svjetlosti koju si unosio gdje god si bio,
po miru kojim si smirivao naše nemire,
po pogledu koji je davao snagu i kad riječi nijesu bile potrebne.

Bio si mjera dobrote, oslonac koji se ne pomjera.
Učio si nas primjerom, a ne riječima,
pokazao da je veličina čovjeka u skromnosti, a bogatstvo u porodici.

Nedostaješ na način koji se ne može izgovoriti,
već samo osjetiti.

Zato te ne oplakujemo samo suzama,
već te čuvamo ponosom.

Ljudi poput tebe ne odlaze.
Oni se pretvore u snagu svoje djece,
u osmijeh unuka,
u blagoslov nad domom.

Živjećeš dok dišemo,
i poslije nas, kroz ono što si nam ostavio.

Tvoji najmiliji, PORODICA TODOROVIĆ

U našim srcima vrijeme stoji, i svaka godina bez vas ostavlja neizbrisiv trag.
Prisjećamo se i čuvamo uspomene na naše voljene:

MIHAILO Vidoja TODOROVIĆ

6 godina od smrti

VIDOJE Stevana TODOROVIĆ

37 godina od smrti

LJUBICA Vidoja TODOROVIĆ

6 godina od smrti

SOFIJA-SONJA Dragoljuba BOŽOVIĆ

rođena Todorović
8 godina od smrti

Mihailo - naš otac, suprug i djed, stub doma i izvor snage, čija ljubav i danas grije naše duše.
Vidoje - Djed i pradjed, čija mudrost i toplina i dalje vode naše korake.
Ljubica - Baba i prababa, čije su ruke gradile dom, a srce učilo ljubavi i dobrote.
Sofija -Tetka i sestra, čija vedrina i prisustvo ostaju u pričama i sjećanjima koja prenosimo dalje.

Nedostajete u svakom osmijehu, u svakoj uspomeni i tišini koja nas podsjeća koliko ste voljeni. Ali vaša ljubav ne umire, ona se pretvara u snagu, u osmijehe vaše djece i unučadi, u blagoslov koji vječno čuvamo.
Živite u nama, sada i zauvijek.

Vaši najmiliji, PORODICA TODOROVIĆ