Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Болно и тужно сјећање на наше вољене

Branislav i Petar Stojanović
БРАНИСЛАВА Ива СТОЈАНОВИЋ

28.01.1957 - 27.07.2022.

Branislav i Petar Stojanović
ПЕТРА Бранислава СТОЈАНОВИЋ

28.10.1996 - 07.05. 2024.

Тамо далеко далеко од свега
Где кажу нема никог и ничега
Изнад горовитих плавих виситора
И залеђених помодрелих мора
Отпочиње рај непостојања
И престаје стид од постојања
Где вечног огња пламти пламен жут
Тамо је истина и живот и једини пут

Тамо далеко све до накрај краја
На путу до нашег горњег завичаја
На овом свету још не би никога
Ко није на оном имао некога
Ко му је и све у животу био
Са чијом се смрћу није помирио
И једва чекао када ће умрети
У нади да ће се поново видети

Ожалошћени:
супруга и мајка ВЕСНА, ћерке и сестре ИВАНА и МИЛЕНА ЈАНКОВИЋ са супругом ДАНИЛОМ и дјецом ЈАНКОМ и ИВОМ

poslato: 26.07.2025.

5 godina otkad nije sa nama

 RADOŠ JANJIĆ
RADOŠ JANJIĆ

2020-2025

Otišao si bez najave, pozdrava.
Ostavio si nas da se ostatak ovog nazovi života pitamo zašto? Otišao je osmijeh koji pamtimo, dobrota koju trebamo. Ruke koje grle, ljubav što grije. Ostavio si sjećanja koja ne nestaju i suze koje ne prestaju… Nema tih dana, mjeseci i godina koje tebe mogu izbrisati… Nema lijeka kojeg popiti da ublaži ovu bol… nema.
U našim mislima… Srcu… Duši i svo vrijeme ovog svijeta ne može te isčupati…

Volimo te, majka NADA, otac MILAN i brat MARKO

poslato: 26.07.2025.

Sjećanje na mog voljenog

IGOR TOMANOVIĆ
IGORA

Prošlo je četrdeset dana od kako si otišao zauvijek... Četrdeset dana od kada je svijet za mene postao tiši, prazniji, hladniji. Nedostaješ mi, ne onako kako nedostaje običan čovjek, već onako kako fali zrak kad te guši, kako fali glas kad imaš šta da kažeš, kako fali smisao kad ode ono što ti ga je davalo. Još te čujem kako odzvanjaš u daljini, u svakom prolazu vjetra, u svakoj krivini neba koju oči ne mogu da prate. Naki, volio si motor i brzinu kao da ti je krv u gumama tekla, bio ti je srce, a cesta duša meka. Nosim te kroz suze, kroz planove što nisu stigli, Viktor i Andrea… imena što su nam se u srcu urezala, koja smo šaptali pred san. Taj put, ta krivina nas nije pitala da li još sanjamo. Bio si moje uvijek, moj smijeh, moj plan, moj kraj i sve ono što nikada neće doći. U meni ćeš trajati do poslednjeg daha. Kad dođem gore samo me čekaj, ti na svom motoru, a ja s rukom na srcu, jer ono nikad nije prestalo da te zove.

Volim te zauvijek, Naki.

Tvoja ANĐELA

poslato: 26.07.2025.

Četrdeset dana je od smrti našeg dragog

IGOR TOMANOVIĆ
IGORA TOMANOVIĆA

Rano moja iz maldosti, tugo vječna srca moga.
Mlađi brate čežnjo moja otišao si bez pozdrava.
Dogovor ovo nije moj i tvoj nikad bio
zajedno smo planirali al život nas razdvojio.
Tebe gore među zvijezde da uljepšaš njihov put,
a mene ostavi ovdje da ti vječno budem ljut.
Obećaj mi moja sliko, sresćemo se nekad
gore da nastavimo đe smo stali naše lude razgovore.
,,Vidiš li rane moje, dok pričam sa tvojim likom.
Vidiš li suze moje, dok plačem nad tvojom slikom?

Vidiš li moje snove dok te sanjam?
Vidiš li kako me ubijaju tvoja ćutanja?
Čuješ li krik mog bola, dok jeca brat tvoj?

Čuješ li me brate mili moj, jer sa tobom je otišo i život moj?“

Počivaj u miru Gile brate, vječna rano moja.

Od brata NIKOLE ĐURĐIĆA

poslato: 26.07.2025.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend