Dragi naš

GRŠO

Prošlo je pola godine otkako si otišao! Ti nijesi bio od onih što odlaze. Bio si više od druga-bio si naš brat. Kako da zaboravimo ono što smo bili? One naše večeri, te nezaboravne mladalačke dane... Smijali se do suza, vraćali kući u zoru-srećni. Kad je pivo bilo hladno, muzika glasna a srca puna. Bio si hrabar, zgodan, duhovit, nasmijan, odan. Ti si nosio neku lakoću, onu posebnu iskru zbog koje su ljudi voljeli biti blizu tebe. Sjećamo se onih tvojih rečenica koje i danas prepričavamo, šalama koje su i dalje tvoje.

Zauvijek ćeš biti naš Gršo. Brat koji nas je volio i kojeg smo voljeli više nego što riječi mogu da izgovore.
Nedostaješ. Nikad nećeš biti zaboravljen!

BOBO i BILJA

Navršila se godina od smrti naše voljene mame i bake,

PEPICE KALAĐURĐEVIĆ

rođ. Kušek

Ponosni, što smo te imali, vječno ćemo te čuvati od zaborava. Vrijeme prolazi ali ne i sjećanje na tvoju vedrost, toplinu, plemenitost i častan život. 
Hvala ti za svu ljubav, pažnju i podršku koju si nam nesebično pružala cijelog života.
Neka tvoja duša počiva u miru.

Porodica će posjetiti njenu vječnu kucu u Manastiru Praskvica i održati godišnji pomen.

Mama, uvijek ćeš biti sa nama, a sećanje na tebe trajaće zauvijek.

Tvoji najmiliji,
kćerka SNEŽANA i sin GORAN sa porodicama

mr. SOFIJA J. JANJIĆ

Profesor hemije

27.08.1950. - 20.07.2021.

Prošlo je četiri godine, a svaki dan se pitam gde sam pogrešio.
Pamtim tvoje poslednje reči : "Loko, malo sam ufrkljestila, ali mislim da sam bila dobra majka".
Da li sam mogao više, bolje, jače… za tebe?
Izvini što nisam bio tu kad si me najviše trebala.
Nosim tu tišinu kao teret, i kao zavet. Dok sam živ trudiću se da uvek budem tu bitnim ljudima. Da kroz njih ispravim svoj greh prema tebi.
Zauvek ostaješ u mom sećanju – tvoja toplina, tvoja snaga, tvoj osmeh koji je grejao i kad je tebi bilo najteže.
Nisi otišla, mama. Samo si prešla u drugi svet – onaj koji ne govori, ali sve razume.
Patim.

Tvoj sin, JOVAN