Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Voljenom ocu

Dimitrije-Drago Ilić
DIMITRIJU-DRAGU ILIĆU

Tata kako dalje bez tebe?
Dvije godine prolaze, ali još uvijek ne mogu da prihvatim da te nema.
Nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj važnoj odluci i u svakom trenutku kada poželim da čujem tvoj glas i tvoj savjet.
Ostavio si iza tebe veliku prazninu i teret koji nije lako nositi.
Trudim se da budem jak, baš onako kako bi ti želio, ali postoje dani kad mi samo jedno treba - da si tu.
Tata, život ide dalje, ali bez tebe ništa više nije isto.
Čuvam te u srcu, ponosim se tobom i voljeću te dok god živim.

Nedostaješ mi tata. Zauvijek.

Tvoj VESKO

poslato: 12.09.2026.

Dragom suprugu

Dimitrije-Drago Ilić
DIMITRIJU-DRAGU ILIĆU


Kako ići dalje bez tebe ... Dvije godine prođoše, ali još uvijek tražim način da prihvatim da te nema.
Kažu da život mora da ide dalje... Ide, ali nije isti.
Ustajem svakog jutra, živim, smijem se ponekad, ali u meni uvijek postoji jedno prazno mjesto koje pripada samo tebi.
Ne idem dalje zato što sam te zaboravila, već zato što moram da živim sa svime što si mi ostavio - ljubavlju, uspomenama i godinama koje smo zajedno proveli.
Možda vrijeme nauči srce da manje boli, ali nikad neću naučiti dušu da zaboravi.
Počivaj u miru, dok god živim, dio mene će živjeti sa tobom.

Nedostaješ mi svakog dana.

Tvoja supruga ŠAĆA

poslato: 12.09.2026.

Tri godine bez tebe

DAVID Borisov STANIŠIĆ
DAVIDE

Tri godine... a kao da je juče bio dan kada nam se život zauvijek promijenio.
Tri godine otkako dio našeg srca živi tamo gdje si ti.
Nedostaješ nam sine, nedostaješ svom bratu.
Ove godine trebao si zajedno sa bratom da završiš osnovnu školu, proslavite svoju polumaturu. Ali život je htio drugačije.
Dan polumature ostao je naš najteži i najtužniji dan jer smo još snažnije osjetili koliko nam nedostaješ. Tvom bratu posebno, jer nikada nije bio usamljen kao tog dana.
A onda je došao Septembar... mjesec u kojem ste trebali zajedno da krenete u srednju školu... Koliko želimo da si tu... život je napisao najtežu priču.
Nedostaješ nam dok god živimo.
Čuvamo uspomenu na tebe srećo i tugo naša.
Počivaj u miru Daki.

MAMA, TATA i BRAT

poslato: 12.09.2026.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend