IKONIJA TAPUŠKOVIĆ

Prošlo je četrdeset dana otkako te nema, a ja i dalje ne mogu da se naviknem na tvoj odlazak. Svaki dan te tražim u malim stvarima – u mirisu jutarnje kafe, u tišini doma, u riječima koje si često govorila.

Tvoj glas još odzvanja u mojim mislima, tvoje ruke kao da su i dalje tu da me zagrle, tvoje oči da me umire i podrže. Bila si moja snaga, moje utočište i moj oslonac. Nedostaješ mi više nego što riječi mogu da opišu.

Čuvamo te u našim srcima, u pričama koje prepričavamo, u vrijednostima koje si nam prenijela. Iako te ne vidimo, osjećamo te svuda oko nas. Znamo da nas i sada gledaš, da paziš na nas, baš kao što si uvijek radila.

Počivaj u miru. Volimo te beskrajno.

Ćerka RADOJKA sa porodicom

Navršava se četrdeset dana od smrti
našeg voljenog

ZORANA Vlajka LJEŠNJAKA

Porodica će u subotu, 15.02.2025. godine, u 10 časova posjetiti njegovu vječnu kuću.
Povodom pomena, s ljubavlju dajemo prilog crkvi.

Volimo te, nedostaješ nam svakog dana.

PORODICA

40 tužnih dana od kad nas je napustio naš

MILUTIN-Mišo MARTINOVIĆ

Otišao si iznenada. Ostalo je puno stvari koje smo planirali a koje sada moramo uraditi bez tebe. Zauvijek ćeš biti u našim srcima i mislima.

Obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da ćemo u subotu 15. februara 2025. godine u 10 časova posjetiti njegovu vječnu kuću na Novom groblju u Podgorici.

OŽALOŠĆENA PORODICA

STRAHINJA VUČETIĆ

U našoj dnevnoj sobi, velika slika na zidu posvećena TEBI. U malom plavom duksu sa pandama. Brat pita, ali još uvijek ne razaznaje i ne shvata jer je previše mali. Mi biramo riječi da objasnimo ko je dječak na njoj. Mali naš dječak, Strahinja. Naša mala nevina ptica. Zauvijek bezgrešna i čista. Dobićeš seku, mi funkcionišemo i borimo se. Ne djelimo tugu previše često već u sebi držimo, mislim.. sve znamo. Tata i dalje negira da preboli, a majka mudro ćuti dok se srce cijepa. A kad nekad neka suza kane, brzo briše.Mi znamo da je nemoguće živjeti bez ovog nedostajanja. Treća godina za redom danas kako su nam ruke svezane. Toliko jaki, a toliko slabi i mali pred sudbinom tvojom. Da znaš, u svakoj priči o djeci budeš spomenut i nabrojen. Ti si naše malo čedo o kojem se govori sa neizmjernom srećom i tugom istovremeno, nadajući se da niko ko ne zna neće pitati dalje.. Poput pitanja đe si, koliko bi imao godina.. jer to bi nas strašno povrijedilo. No mi sine jedno možemo i oćemo. Doći ćemo ti, srešćemo te ponovo i zagrliti. Bićeš ti opet sa nama. Ova ljubav, tuga i želja je jedino što ne prolazi nego se povećava. Nešto je što se nikome ne može ispričati i objasniti. A drži nas čvrsto zajedno. Volimo te najjače, najsrećnije i najbolnije, tatina preslika nono, mamin prvi susretu sa nesebičnim majčinstvom, a bratovo pitanje i zbunjujući pogledu.. U svemu si.. zauvijek sa nama.

Tvoji: tata ŽELJKO, mama TEODORA i brat BOGDAN