Poslednje sačuvane čitulje
Potrebna vam je pomoć ili imate pitanje za nas?

Viber
WhatsApp
online podrška
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Prošlo je 40 tužnih dana otkako nije sa nama naša voljena majka

BISERKA MARTINOVIĆ
BISERKA

Tvoja dobrota, snaga i ljubav ostavili su neizbrisiv trag u našim srcima.
Iako te više ne vidimo, tvoja prisutnost živi u svakom našem sjećanju, dahu i trenutku.
Hvala ti, naša ružo, naša Lolana, za svaki topli zagrljaj, za svaku riječ koja je bila melem i za svu ljubav kojom si nas neizmjerno darivala.

Počivaj u miru a mi ćemo te zauvijek voljeti i ponositi se sa tobom.

Tvoji: VLADIMIR, MILENA, JELENA i SLAĐANA MARTINOVIĆ

poslato: 25.04.2025.

Navršava se godina dana otkako nas je napustio naš najvoljeniji deda – naš anđeo čuvar, naš oslonac, naše srce.

SLAVIŠA ŽOLJA
SLAVIŠA ŽOLJA

Nedostaješ nam svakog trena, deda. Tvoj zagrljaj, topli pogled, tvoje priče koje su nam grijale dušu – sve to sada čuvamo kao najdragocjenije blago u našim srcima. Bio si naš oslonac, nježan i snažan u isto vrijeme. Uz tebe smo se osjećali voljeno, sigurno, posebno. Sa tobom je i najobičniji trenutak bio čarolija. Sjećaš li se kako si nas zvao “dedini pilići”? I mi se sjećamo… sjećamo se svega. Naučio si nas da budemo dobri, da volimo iskreno i da se nikada ne odričemo svojih snova. I dok god koračamo ovim svijetom, nosićemo te sa sobom, u mislima, u pričama, u pjesmama koje si volio.

Deda, volimo te svim srcem – danas, sjutra i zauvijek. Ni vrijeme, ni daljina ne mogu umanjiti bol i čežnju za tobom.

Unučad: LUNA, MONA, NIKA i MATEJ

poslato: 25.04.2025.

Dušo moja, godinu dana bez tebe. A meni i dalje djeluje nestvarno. Kao da si samo izašao na trenutak. I svakog dana čekam da se vratiš…

SLAVIŠA ŽOLJA
SLAVIŠA ŽOLJA

Bez tebe je sve tiše. Sve praznije...
Nema ruke koja me zagrli kad me svijet zaboli.
Nema pogleda u kojem sam znala da sam voljena, čuvana, posebna. Zajedno smo prošli sve. Dobro, teško, radosti, brige – ali uvijek zajedno. Bio si moj oslonac, moj mir, moj dom. I to nisi prestao da budeš - ni sad. Samo te više ne mogu vidjeti. A toliko bih... Samo da ti još jednom kažem koliko te volim. Koliko mi nedostaješ. Naša djeca, naši unuci – tvoj ponos. Gledam ih i vidim te. I u svakom njihovom osmijehu, u svakom koraku, ti si tu.
I znam da si ponosan. I da nas gledaš.
I da nas čuvaš.

Dušo moja, voljeću te dok dišem. I kad me više ne bude – znaćeš. Jer takva ljubav ne nestaje. Ne može. NIKADA!


Tvoja. Zauvijek.
Supruga JADRANKA ŽOLJA

poslato: 25.04.2025.

Navršava se godina dana nevjerice, bola i tuge otkako nas je napustio moj voljeni tast...

SLAVIŠA ŽOLJA
SLAVIŠA ŽOLJA

Prošla je godina otkako si otišao, a meni se i dalje čini kao da si tu. U riječima koje si govorio, u savjetima koje si nesebično dijelio, u načinu na koji si gledao svijet – dostojanstveno, mirno, pošteno. Tvoja riječ je imala težinu, a tvoje prisustvo unosilo je mir. Kako vrijeme prolazi, sve više žalim za propuštenim trenucima i vremenom koje nismo stigli zajedno podijeliti. Obećavam ti – čuvaću tvoju mezimicu, onako kako bi ti, i biću oslonac tvojim ponosnim unukama. Neka ti je vječni mir. Zaslužio si ga, kao i svako sjećanje koje s ljubavlju i tugom nosimo za tobom.

Tvoj zet MARKO BOŠKOVIĆ

poslato: 25.04.2025.

Kralju moj, godina prolazi, a ja još uvijek čekam da se pojaviš. Da kažeš ono tvoje – kratko, jasno, pravo u srce.

SLAVIŠA ŽOLJA
SLAVIŠA ŽOLJA

Bio si stijena. Učio si me bez mnogo objašnjenja – primjerom, postupcima, držanjem. I zbog toga ti hvala. Fališ mi, iako to ne kažem često. Nosim to u sebi, ti znaš. Fališ mi u sitnicama, u ćutanju koje je govorilo više od hiljadu riječi. U tvojoj snazi koja je bila mirna, a ogromna. U očima koje su znale sve, ali nisu osuđivale. Zahvalan sam ti za sve što si mi dao – ali najviše za putokaz kakav treba da budem: suprug, otac, čovjek. Snaha i tvoj unuk te nose u srcu, a ja im svakog dana pokušavam dati ono što si ti davao meni.

Ne brini, kralju. Držimo se. Čuvamo jedno drugo. I tebe - u svemu što radimo i u šta vjerujemo.
Neka ti je vječni mir.
Sin BOJAN, snaha KRISTINA i unuk MATEJ ŽOLJA

poslato: 25.04.2025.

Tajo moj, godina otkako te nema, a bol se ne stišava…

SLAVIŠA ŽOLJA
SLAVIŠA ŽOLJA

Nema dana u kom ne osjetim kako mi fališ - tvoj glas, osmijeh, zagrljaj. Učim da funkcionišem bez tebe, ali ne i da živim istinski. Jer, kako se živi bez dijela duše? Bio si moj oslonac, zaštitnik, moje utočište. Bio si mir u haosu, snaga kad padam, pogled koji kaže ,,tu sam” i kad ništa ne kažeš. Bila sam tvoja mezimica, a ti moj SVIJET. I sad, kad te nema, osjećam se izgubljeno, kao dijete koje je ostalo bez ruke koja ga vodi. Zauvijek ću te voljeti. Zauvijek ću pričati tvojim unukama o tebi. Tražiti u njima tvoj pogled, osmijeh i dobrotu. Čuvaću ih, tata. I sebe, jer znam da bi to htio.

Neka ti je vječni mir, moj dobri, voljeni tajo…
Tvoja mezimica, tvoja ponosna ćerka ADRIANA ŽOLJA BOŠKOVIĆ

poslato: 25.04.2025.

Dana 25.04.2025. godine navršava se pola godine od kada nije sa nama naša voljena supruga majka, baka i prabaka

ZORKA Miloša JEKNIĆ
ZORKA Miloša JEKNIĆ

Prolaze samo dani a bol i tuga su vječni.
Nedostaju nam tvoja ljubav, dobrota, pažnja i plemenitost.
Živiš u svkoj našoj priči u ćutanju se čuješ a u srcu boliš.
Kad ode majka nešto umre u duši.
Ostajemo tužni ali i ponosni što smo te takvu imali.

Porodica će posjetiti njenu vječnu kuću.

Vole te tvoji: suprug MILOŠ, ćerke DRAGICA, SLAVICA, RADOJKA i MILICA sa porodicama

poslato: 25.04.2025.

Show more
Loading new posts...
No more posts
Čitulje
Predaj
Korpa
Moja arhiva
Nalog
Zatvori
Send this to a friend