Godina je od kada nas je napustio naš voljeni

IVAN ŠUKOVIĆ

“Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju,
jer ljubav je jaka kao smrt” PP 8:6-7
Postoje riječi što nikada ne utihnu, postoje slike što nikada ne blijede, postoji ljubav što nikad ne slabi.

Godinu dana tata, bez tvog glasa i dobrog jutra. Godinu dana čekam da nazoveš, da se pojaviš. Već godinu dana sam siromašnija za tvoju iskrenu, toplu ljubav. Vrijeme prolazi i život se odvija, ali nije isti. Godina je kako me, umjesto osmjeha kad ti se ime pomene, obuzme bol. Smrt mijenja sve. Vrijeme ne mijenja ništa.

Postojiš u ogledalu u očima koje dijelimo, u svakoj pojedenoj orasnici, u svakom dobrom autu što prođe kraj mene na ulici. Misao o tebi prožima se kroz sve što si bio, sve što jesi. Tražim te u svemu što si volio… i tu te pronalazim, u svakom kutku tvoje strasti i dobrote.

Moje srce je vječno pismo upućeno tebi. Svaka riječ koju izgovara, svaki njegov otkucaj, nosi samo jednu poruku – želim da si tu. Voljela bih da znaš koliko se blagoslovljenom osjećam što sam imala čast dijeliti svoj život s tobom. Izdržaću cijeli život nedostajanja tebe zbog privilegije koju sam imala da te volim. U svakoj tišini, odjekuješ u mojim mislima.
Sada moram da te pamtim duže nego što sam te poznavala.
Tvoj duh je vječan, tvoja ljubav beskonačna.

Volim te tajo.
Tvoja radost SARA