Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period
 MIRUNA MARTINOVIĆ
МИРУНА МАРТИНОВИЋ

Прошло је годину дана, а бол не јењава.
Прва слава и рођендан без тебе и твог поклона.
Фалиш, баба - твоје топле руке и то да положим главу у твоје крило. Недостаје ми твоје радовање, твоје миловање, брига да ли сам добро и да ли ми је хладно. Твоја доброта живи у сваком нашем дану, у свакој успомени коју чувамо као највеће благо.
Хвала ти за сву љубав коју си нам дала.
Фалиш, Миња.

Унук МИЛОШ са породицом

poslato: 05.12.2025.

 MIRUNA MARTINOVIĆ
МИРУНА МАРТИНОВИЋ

Година дана је прошла откако си отишла, драга моја баба Мируна, а у мом срцу и даље остаје иста празнина. Недостаје ми твој глас, твоје топле ријечи и она посебна смиреност коју си само ти имала.
Хвала ти за сву љубав коју си ми дала, за све што си ме научила и за сваки тренутак који ми је остао у сјећању. Нема дана да те не споменем у мислима и не осјетим колико ми недостајеш.

Почивај у миру, баба моја.
Чуваћу те у срцу заувијек.

Твој унук, СТЕФАН

poslato: 05.12.2025.

SAMARDŽIĆ RAJKO
SAMARDŽIĆ RAJKO

Dvije godine su od kada jedan dan nikako da prođe
Dan kada smo ostali bez tebe.
Kako vrijeme prolazi nije lakše, fališ sve više.
Fališ za svaki osmijeh i za svaku suzu.
Fališ za sve što tek dolazi.
Naučio si nas da si u svemu i za sve uvijek tu i zato je ovako teško prihvatiti da moramo sami dalje.
I pravimo se da možemo sami, idemo korak po korak, ali sve bi dali za samo jedan tren, jedan zagrljaj i da još jednom čujemo tvoj glas.
Neka ti je vječno carstvo nebesko, neka ti naše suze ne remete mir.
Volimo te i voljećemo dok dišemo i živjećeš dok nas ima.

Zauvijek ponosno tvoji
supruga DARINA i djeca MAJA, MARJANA, STEFAN i SAŠA

poslato: 04.12.2025.

SLOBODANKA MAROVIĆ
SLOBODANKA MAROVIĆ

Moja draga baba, prošle su već dvije godine otkako nisi sa nama, a ja još uvijek osjećam tvoju blizinu kao da si juče stajala na vratima i čekala me.
Tvoje ime i danas nosi toplinu, baš kao i svaki trenutak koji si mi poklonila. Još uvijek čujem kako me zoveš „Mišo“, onako nježno i s ljubavlju koju samo ti znaš dati.
Nijedno jelo nikada nije imalo takav ukus kao ono koje si mi ti spremala, jer u svako tvoje jelo bila je umiješana tvoja ljubav.
Naučila si me da je dom tamo gdje te neko voli bezuslovno a ti si meni bila i dom i oslonac i nježnost.
Sjećam se tvojih cvjetova, kako si ih sa istom brigom čuvala kao i mene. Kao da si kroz njih govorila da sve što se voli, treba njegovati. Možda zato danas, kad vidim neko lijepo cvijeće, prvo pomislim na tebe.
Hvala ti za ljubav koja nije nestala, već i dalje živi u meni.
Nedostaješ, ali si tu u svakom mom koraku, u svakoj dobroti koju pokušavam da pružim drugima, baš kao što si ti učila mene.

Zauvijek tvoj unuk
MARIO MALJEVIĆ

poslato: 04.12.2025.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend