Dragi tata

ŠĆEPAN Gligorija ADŽIĆ
Prošlo je godinu dana od kako nijesi sa nama. Sjećanje na tebe jasno je kao da si još tu sa nama...
Nedostaješ nam. Počivaj u miru.
Ćerka MILICA sa porodicom
Dragi tata

Prošlo je godinu dana od kako nijesi sa nama. Sjećanje na tebe jasno je kao da si još tu sa nama...
Nedostaješ nam. Počivaj u miru.
Ćerka MILICA sa porodicom
poslato: 25.04.2025.
Navršava se četrdeset dana od kada nije sa nama naš voljeni

Puno nam nedostaješ ali te s ponosom čuvamo u našim srcima i mislima.
TVOJI NAJMILIJI
poslato: 25.04.2025.
Навршава се четрдесет дана од кад није са нама наш вољени

Велика празнина, бол и туга...
Поносни на тебе и све што си био.
Живјећемо и чувати те од заборава.
Недостајеш нам...
Умјесто четрдесетодневног помена дајемо новчани прилог фондацији "Буди Хуман".
У суботу, 26.04.2025. у 10 часова, породица ће посјетити твоју и мајчину вјечну кућу.
ТВОЈА ПОРОДИЦА
poslato: 25.04.2025.
25.04.2024. - 25.04.2025.

Godina je dana od tvog odlaska na vječni počinak a svaki je dan protkan sjećanjima na vrijeme dok si bila sa nama.
Vječno smo ti zahvalni za roditeljsku ljubav, požrtvovanost, brižnost i pažnju koju si nam pružala tokom tvog životnog puta koji si posvetila porodici.
Ponosni na tebe, čuvaćemo te u najljepšim sjećanjima.
Sinovi MILAN i UROŠ sa porodicama
i kćeri MILA i MARINA sa porodicama
poslato: 25.04.2025.
Navršava se četrdeset dana kako nas je prerano i tiho napustio naš

Ponekad trenutak nadjača svu snagu života, ali ne može izbrisati trag onog što jesi.
Sa tugom ali i sa ponosom sjećaćemo te se naš Aco.
Tvoja dobrota i vedrina zauvijek će ostati u našim srcima.
Vole te: ujak DRAGAN, ujna VESNA, sestre TAMARA i MILICA
poslato: 25.04.2025.
Prošlo je 40 tužnih dana otkako nas je napustila naša voljena

Dani bez tebe ispunjeni su bolom, tugom i nevjericom.
Sjećanja na tvoju dobrotu, tople riječi i neizmjernu ljubav živjeće zauvijek u našim srcima.
Dana 26. aprila 2025. godine u 10 časova, posjetićemo njenu vječnu kuću na groblju u Barama Kraljskim.
OŽALOŠĆENA PORODICA
poslato: 25.04.2025.
Prošlo je 40 tužnih dana otkako nije sa nama naša voljena majka

Tvoja dobrota, snaga i ljubav ostavili su neizbrisiv trag u našim srcima.
Iako te više ne vidimo, tvoja prisutnost živi u svakom našem sjećanju, dahu i trenutku.
Hvala ti, naša ružo, naša Lolana, za svaki topli zagrljaj, za svaku riječ koja je bila melem i za svu ljubav kojom si nas neizmjerno darivala.
Počivaj u miru a mi ćemo te zauvijek voljeti i ponositi se sa tobom.
Tvoji: VLADIMIR, MILENA, JELENA i SLAĐANA MARTINOVIĆ
poslato: 25.04.2025.
Navršava se godina dana otkako nas je napustio naš najvoljeniji deda – naš anđeo čuvar, naš oslonac, naše srce.

Nedostaješ nam svakog trena, deda. Tvoj zagrljaj, topli pogled, tvoje priče koje su nam grijale dušu – sve to sada čuvamo kao najdragocjenije blago u našim srcima. Bio si naš oslonac, nježan i snažan u isto vrijeme. Uz tebe smo se osjećali voljeno, sigurno, posebno. Sa tobom je i najobičniji trenutak bio čarolija. Sjećaš li se kako si nas zvao “dedini pilići”? I mi se sjećamo… sjećamo se svega. Naučio si nas da budemo dobri, da volimo iskreno i da se nikada ne odričemo svojih snova. I dok god koračamo ovim svijetom, nosićemo te sa sobom, u mislima, u pričama, u pjesmama koje si volio.
Deda, volimo te svim srcem – danas, sjutra i zauvijek. Ni vrijeme, ni daljina ne mogu umanjiti bol i čežnju za tobom.
Unučad: LUNA, MONA, NIKA i MATEJ
poslato: 25.04.2025.
Dušo moja, godinu dana bez tebe. A meni i dalje djeluje nestvarno. Kao da si samo izašao na trenutak. I svakog dana čekam da se vratiš…

Bez tebe je sve tiše. Sve praznije...
Nema ruke koja me zagrli kad me svijet zaboli.
Nema pogleda u kojem sam znala da sam voljena, čuvana, posebna. Zajedno smo prošli sve. Dobro, teško, radosti, brige – ali uvijek zajedno. Bio si moj oslonac, moj mir, moj dom. I to nisi prestao da budeš - ni sad. Samo te više ne mogu vidjeti. A toliko bih... Samo da ti još jednom kažem koliko te volim. Koliko mi nedostaješ. Naša djeca, naši unuci – tvoj ponos. Gledam ih i vidim te. I u svakom njihovom osmijehu, u svakom koraku, ti si tu.
I znam da si ponosan. I da nas gledaš.
I da nas čuvaš.
Dušo moja, voljeću te dok dišem. I kad me više ne bude – znaćeš. Jer takva ljubav ne nestaje. Ne može. NIKADA!
Tvoja. Zauvijek.
Supruga JADRANKA ŽOLJA
poslato: 25.04.2025.
Navršava se godina dana nevjerice, bola i tuge otkako nas je napustio moj voljeni tast...

Prošla je godina otkako si otišao, a meni se i dalje čini kao da si tu. U riječima koje si govorio, u savjetima koje si nesebično dijelio, u načinu na koji si gledao svijet – dostojanstveno, mirno, pošteno. Tvoja riječ je imala težinu, a tvoje prisustvo unosilo je mir. Kako vrijeme prolazi, sve više žalim za propuštenim trenucima i vremenom koje nismo stigli zajedno podijeliti. Obećavam ti – čuvaću tvoju mezimicu, onako kako bi ti, i biću oslonac tvojim ponosnim unukama. Neka ti je vječni mir. Zaslužio si ga, kao i svako sjećanje koje s ljubavlju i tugom nosimo za tobom.
Tvoj zet MARKO BOŠKOVIĆ
poslato: 25.04.2025.