Oko sestrino najljepše,

BOJAN BOJIČIĆ

Srećan ti rođendan... već četvrti da ti neću poslati poruku u ponoć, da te neću zagrliti i poljubiti?
Ali ja i danas slavim dan kada je rođen moj brat, pola moga bića. Kakva nas je to zla sudbina razdvojila batice moj, otrgla te od tvoje sreće...
Srce mi je puno tuge. Živim. A toliko je toga umrlo u meni sa tobom...
Sve prolazi i sve se mijenja osim ove ljubavi i patnje. Za tebe mi lijeka nema. Zašto nismo mogli danas roštiljati, pjevati i veseliti se dok nam se đeca igraju po dvorištu? Ako je ko zaslužio, volio i želio da živi to si ti. Stvorio si i ostavio za svojih 35 godina toliko ljubavi što neko ne bi ni za dva života, ponosu naš. Čuvam i slavim svaki naš trenutak, svaku uspomenu, sve što si bio, radio i volio moj je putokaz. A vidiš li kakvi su nam momci i Tara? Tvoja Maka, moj Marko i ja dajemo sve od sebe za njihov osmjeh i sreću... Sestra je tebi obecala nešto one proklete noći što mi te uze...
Volim te cijelim bićem. Čuvaj nas... Neraskidivo.

Tvoja sestra TAMARA

Dana 15.08.2025. godine, navršava se 4 godine od kada nije sa nama naša voljena

LJUBINKA VEŠOVIĆ

Draga Ljubice, nema riječi koja može da opiše prazninu koju imamo, dane koje brojimo bez tebe, noći u kojima te tražimo i misli koje ne izgovaramo dok tiho patimo.
Ljubav je savršena samo onda kada bezgranično vjerujemo, a mi vjerujemo da nas čekaš u boljem svijetu da nastavimo gdje smo stali jer naša ljubav nema kraj!

U subotu, 09.08. posjetićemo njenu vječnu kuću u krugu porodice.

Zauvijek u našim srcima i mislima.

Tvoji: VESKO, SAŠA, PETAR, FILIP, MAŠA, MILJAN i NEDA

Voljeni moji

MARTA Dragović MILOŠEVIĆ

01.02.1941 - 09.08.2021.

SLOBODAN
MILOŠEVIĆ

23.11.1941 - 19.11.2004.

Majko, svaka moja misao ide ka tebi.
Tvoja godišnjica nije samo dan bola, nego i dan ljubavi koju osjećam jače nego ikad. Ti si moj mir i moj nemir, moja rana i moj lijek.

Oče u tvom pogledu sam uvijek nalazio snagu, a sada je nalazim u sjećanju na tvoju dobrotu. Tvoj glas i dalje čujem u tišini.
Vaša imena su urezana u mom srcu, a vaša ljubav u moj vječni putokaz.
Do ponovnog susreta, zauvijek u meni.

Vaš sin ZORAN

Navršava se pet godina od smrti moje najvoljenije majke

BRANKE DUMNIĆ

Mislila sam da sam žena. Da je svijet moj dok si ti bila tu. A onda, onog dana kad sam te izgubila, počela sam da lutam. I sada, pet godina kasnije, shvatam da ništa nisam znala o životu, jer iza tebe je ostalo tvoje dijete. Pokušavala sam živjeti tako da nestanem, tiho, bez buke. Ali sam odustala. Nedavno. Zato što vjerujem da si ti bila ta ruka nevidljiva, a stvarna - koja me podigla.
Znaš, ti si moj svijet. Bila. Jesi. Bićeš. Ti si moja najdublja ljubav i moje najveće ludilo. Ludilo, jer sam mnogo puta bila na ivici razuma, tražeći te po mislima, snovima, ulicama, tišini. Ne mogu da pustim tvoje snimke, glas mi pokida svaku žilu. A onaj naš zagrljaj, ponovim ga u glavi kad zatvorim oči. I kad bih mogla da biram, dala bih čitav svoj život da te zagrlim još jednom, samo jedan minut. Samo da osjetim da postojim dok te grlim. Da je Bog znao koliko te volim i koliko boli ova odsutnost, možda bi te još ostavio sa mnom. Ali nije.
Obećavam ti, ne mogu biti ti ali biću tvoje ogledalo u čestitosti. U poštenju. U ljubavi. Do poslednjeg dana.

Tvoja kćerka NAĐA