Kralju moj, godina prolazi, a ja još uvijek čekam da se pojaviš. Da kažeš ono tvoje – kratko, jasno, pravo u srce.

SLAVIŠA ŽOLJA

Bio si stijena. Učio si me bez mnogo objašnjenja – primjerom, postupcima, držanjem. I zbog toga ti hvala. Fališ mi, iako to ne kažem često. Nosim to u sebi, ti znaš. Fališ mi u sitnicama, u ćutanju koje je govorilo više od hiljadu riječi. U tvojoj snazi koja je bila mirna, a ogromna. U očima koje su znale sve, ali nisu osuđivale. Zahvalan sam ti za sve što si mi dao – ali najviše za putokaz kakav treba da budem: suprug, otac, čovjek. Snaha i tvoj unuk te nose u srcu, a ja im svakog dana pokušavam dati ono što si ti davao meni.

Ne brini, kralju. Držimo se. Čuvamo jedno drugo. I tebe - u svemu što radimo i u šta vjerujemo.
Neka ti je vječni mir.
Sin BOJAN, snaha KRISTINA i unuk MATEJ ŽOLJA

Tajo moj, godina otkako te nema, a bol se ne stišava…

SLAVIŠA ŽOLJA

Nema dana u kom ne osjetim kako mi fališ - tvoj glas, osmijeh, zagrljaj. Učim da funkcionišem bez tebe, ali ne i da živim istinski. Jer, kako se živi bez dijela duše? Bio si moj oslonac, zaštitnik, moje utočište. Bio si mir u haosu, snaga kad padam, pogled koji kaže ,,tu sam” i kad ništa ne kažeš. Bila sam tvoja mezimica, a ti moj SVIJET. I sad, kad te nema, osjećam se izgubljeno, kao dijete koje je ostalo bez ruke koja ga vodi. Zauvijek ću te voljeti. Zauvijek ću pričati tvojim unukama o tebi. Tražiti u njima tvoj pogled, osmijeh i dobrotu. Čuvaću ih, tata. I sebe, jer znam da bi to htio.

Neka ti je vječni mir, moj dobri, voljeni tajo…
Tvoja mezimica, tvoja ponosna ćerka ADRIANA ŽOLJA BOŠKOVIĆ

Navršava se godina dana otkako nas je iznenada, zauvijek napustio dragi prijatelj

SLAVIŠA ŽOLJA

Tuga ne prolazi, a sećanja na tvoj plemeniti lik, dobrotu i toplinu ostaju zauvijek urezana u našim srcima.
Sa zahvalnošću te pominjemo, a sa ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe.
Počivaj u miru među anðele Božije.

DRAGAN, GORDANA, STEFAN, i BOŽIDAR JOKOVIĆ sa porodicom

Dana 25.04.2025. godine navršava se pola godine od kada nije sa nama naša voljena supruga majka, baka i prabaka

ZORKA Miloša JEKNIĆ

Prolaze samo dani a bol i tuga su vječni.
Nedostaju nam tvoja ljubav, dobrota, pažnja i plemenitost.
Živiš u svkoj našoj priči u ćutanju se čuješ a u srcu boliš.
Kad ode majka nešto umre u duši.
Ostajemo tužni ali i ponosni što smo te takvu imali.

Porodica će posjetiti njenu vječnu kuću.

Vole te tvoji: suprug MILOŠ, ćerke DRAGICA, SLAVICA, RADOJKA i MILICA sa porodicama

Navršavaju se tri godine kako nas je napustio naš voljeni

SLAVKO Vukašina VUKAŠINOVIĆ

Prošle su tri godine praznine koju osjećamo i koja nas je naučila što znači vječno nedostajanje.
Žalimo za vremenom koje nam je ostalo uskraćeno, za sve ono čemu smo trebali zajedno da se radujemo.
Bio si naš oslonac i podrška u svemu, na čemu smo ti beskrajno zahvalni.

Počivaj u miru.

Tvoja porodica:
supruga SENKA i djeca MARKO i JOVANA sa porodicama

RADMILA ĐURAŠKOVIĆ

09.09.1936 - 25.04.2024.

Majko,
Dan po dan, nabra se godina od kad si nas napustila. Vrijeme kada se želja i podsvjesna nada povlače pred surovom realnošću da si konačno otišla.
A otišla si tiho, sama, među hladnim zidovima cetinjske bolnice, kada više nijesi mogla da budeš od pomoći svojoj djeci, a žarko si željela da im ne budeš na teretu, kad si sve svoje majčinske obaveze završila.
Suštinsko obilježje tvog bića je bila pjesma, duboka, iskonska, kosmička, kojom si preživljavala u mučeničkim uslovima svakodnevnog života.
Sa pjesmom si došla, sa pjesmom si napustila ovaj svijet, pjesmom teškom i oporom, ali punom životnog optimizma i radosti. Nikad nijesi imala zamjerku djeci, ni kad je bilo povoda. Bila si uzor-roditelj. Nadam se da će tvoja napaćena duša naći rajsko naselje. Zaslužila si to.

PAVLE sa porodicom