Dragi brate,

IVANE

Kako napisati riječi koje bi opisale sve što osjećam? Kako prihvatiti da te nema? Godina je prošla, a meni i dalje, sve ovo djeluje nemoguće... Kao da ćeš se svakog trenutka pojaviti. Pomislim toliko puta kad bih mogao samo još jednom da te vidim, da popričam s tobom, da ti kažem sve ono što nisam stigao. Ne mogu da zamislim da te nema.
Ti si i dalje ovde, u mom srcu, u svakom mom sjećanju, u svakom razgovoru kada pričam o tebi. Ne koristim prošlo vreme kada govorim o tebi – ne mogu, ne želim. Uvijek si sada, uvijek si tu, živ kroz svaku riječ, kroz svaku misao i uspomenu. Osjećam te i u tišini, u onim malim znacima koje mi život šalje. Kako je ovo moguće, Voi brate moj?
Kako je moguće da nas je život ovako razdvojio? Nikada te neću pustiti iz svog srca, jer u mom svijetu ti si i dalje tu i dok te nosim u mislima i duši, nikada zaista nećeš otići.
Počivaj u miru, moj brate.
Volim te. Tvoj duh je vječan.

Tvoj brat JOVAN