Pet godina prođe, rano naša neprebolna

KSENIJA KNEŽEVIĆ
Živote naš, ljepoto naša napaćena, a bezgrešna i pravedna.
Proljeće nam ranu budi, ostavi nam, umjesto tebe takve, samo neopisivu prazninu, patnju, tugu i bol u ranjenim srcima, koja više nikad neće ogrijati tvoja ljubav, pažnja, toplina i dobrota.
Najhrabrije srce i sva nadanja se ugasiše, ode nam ljubavi dostojanstveno tamo đe nema patnje, boli i nepravde. A samo dvanaest godina si imala… I najljepši osmijeh na svijetu si imala srećo naša.
Anđele lijepi, heroju i uzoru naš, ponosu i diko naša boljećeš nas dok dišemo.
TATA, MAMA i SEKA